290409 1. Jahrestag Zyklon Myanmar
2. svibnja 2009
U Rangunu, bivšem glavnom gradu Mijanmara, nekoliko dana nakon prolaska ciklona "Nargis" vladala je prava pustoš. Porušeno drveće ležalo je na cesti, kuće su ostale bez krovova, posvuda su se mogle vidjeti gomile ruševina. Najteže je bila pogođena plodna delta Irrawaddy: ondje su poplave potopile kilometre i kilometre zemlje. Razorno nevrijeme bjesnilo je punih osam sati u noći između 2. i 3. svibnja 2008. godine.
Dok vlasti tvrde da je poginulo oko 80.000 ljudi, neovisni izvori izvješćuju o više od 138.000 smrtno stradalih. "Kao i uvijek u ovakvim situacijama, najteže su pogođeni najsiromašniji. Sirotinjske kuće nisu tako stabilne kao druge zgrade", rekao je UN-ov predstavnik za koordinaciju humanitarne pomoći za jugoistočnu Aziju Terje Skavdal.
Hunta odbija stranu pomoć
Nakon prirodne, uslijedila je humanitarna katastrofa. Preživjeli su izgubili sve što su posjedovali, tako da je uskoro zavladala nestašica hrane i pitke vode, a medicinska pomoć ozlijeđenima nije bila organizirana. Unatoč tome, vladajuća vojna hunta iz Mijanmara, nekadašnje Burme, odbila je primiti pomoć iz inozemstva, a nije željela odustati ni od održavanja referenduma zakazanog za 10. svibnja kojim joj se trebala zajamčiti neograničena vlast.
U područja pogođena prirodnom katastrofom najprije su pušteni samo oni strani humanitarci koji su surađivali s domaćim spasilačkim ekipama. Opskrba preživjelih bila je dodatno otežana i nedostatkom infrastrukture. Ono malo strane pomoći koju je hunta propustila u zemlju moralo je biti prevoženo malim teretnim vozilima i splavovima.
Nezadovoljavajuća bilanca godinu poslije
Tek tri tjedna nakon prolaska ciklona "Nargis" humanitarna pomoć je mogla početi nesmetano stizati u zemlju. Taj je preokret uslijedio nakon UN-ove donatorske konferencije na kojoj su druge države Mijanmaru obećale milijunske iznose za obnovu, a hunta je zauzvrat ukinula ograničenja za dopremanje strane pomoći. Kao nekim čudom nisu se raširile ni teške zarazne bolesti, kao što je to obično slučaj nakon ovakvih katastrofa.
Koliko je ljudi moglo biti spašeno da je hunta odmah dopustila dolazak stranih spasilačkih ekipa, vjerojatno nikada neće biti utvrđeno. Jedino je sigurno da će regije pogođene tom prirodnom katastrofom još najmanje tri godine biti ovisne o međunarodnoj pomoći u obnovi. Ciklon je nanio štetu u visini od četiri milijarde dolara. Unatoč pomoći, godinu dana kasnije bilanca nije ni najmanje zadovoljavajuća: još uvijek četvrtina milijuna stanovnika nema pristup pitkoj vodi, mnogi i dalje žive pod plastičnim folijama, a i opskrba hranom ostaje problematična.
Autor: Tobias Grote-Beverborg/Andrea Jung-Grimm
Odg. ur.: Z. Arbutina