Mir u Gazi kao melem na duši

Gaza je i jučer bila sablasan grad. U toj metropoli na Sredozemlju život je već tjedan dana bio jednostavno stao. Poznato šetalište Bulevar Omara Al-Mukthara posve je bilo prazno. Većina trgovina je bila zatvorena. Tko nije morao izaći na ulicu ostao je kod kuće, jer nikada nije sigurno kada i gdje će uslijediti idući napad iz zraka. Sablasnu tišinu svako malo proparao bi glasan prasak. Nakon toga, većinom su se čule sirene kola hitne pomoći.

I obitelji Galadja nije preostalo ništa drugo nego čekati. Članovi obitelji sjedili su uglavnom  u dnevnom boravku. 16-godišnji sin Mohammed ima tamne podočnjake. "Ne može se spavati, nigdje se ne osjećam sigurnim. Cijelo vrijeme se samo bojim", ispričao je Mohammed. On bi iduće godine trebao polagati maturu. No, za sad mu se to čini vrlo dalekim. "Kako da ovdje učim, u ovoj situaciji", žalosno kaže.
 

"Noću je posebno strašno"
 

Odrasli mogu samo pokušati dati djeci osjećaj sigurnosti. No, sigurnosti više nema, smatra Rana Galadja, koja je u sedmom mjesecu trudnoće. "Naravno da se bojim, ali moram biti vrlo jaka kako moja djeca ne bi ništa primijetila. Posebno je strašno kada napadaju noću. To je jednostavno grozno", ispričala Rana.

Posljedice napada vidljive su po cijelom gradu, koji se tek nedavno barem malo bio oporavio od posljednjeg rata iz 2008. godine. Policijske postaje, Ministarstvo unutarnjih poslova, nogometni stadion i mnoga druga mjesta su srušeni. Izraelska vojska napadala je strukture militantnog pokreta Hamas jer je željela razbiti njegove vojne snage. Ali u malom i gusto naseljenom Pojasu Gaze s njegovih 1,6 milijuna stanovnika gotovo je nemoguće ne pogoditi i civilne ciljeve. Broj civilnih žrtava rastao je iz dana u dan i što su dulje trajali mirovni pregovori, tako je rastao strah u Gazi da će biti još više mrtvih i ranjenih.
 

Ni podruma ni bunkera
 

Asmaa Alghoul se upravo vratila sa svadbenog putovanja po Sjedinjenim Američkim Državama. Ova supruga i majka je blogerica i aktivistica. Prije godinu dana u javnosti su odjeknule akcije skupine "Gaza Youth Breaks Out" kojima su mladi Palestinci oštro kritizirali Hamasovu vladu. "Mi smo marionete u ovom sukobu. To je grozno", smatra ova mlada žena i dodaje da je riječ o brutalnom ratu jer u Pojasu Gaze nema podruma i bunkera u koje bi se ljudi mogli skloniti za vrijeme napada. A tu je bila i neizvjesnost oko toga koliko bi ta situacija mogla potrajati. Politički gledano, od ovog sukoba koristi ima Hamas, kaže Asmaa. "I oni ljudi koji nisu podržavali Hamas sada osjećaju da moramo zbiti redove. Izrael ne može jednostavno svaki put napasti Gazu i terorizirati cijelo stanovništvo", ističe ona.

A onda se ponovo začuo prasak. Hotelski zidovi su se zatresli. Nedugo potom začuo se glasan siktajući zvuk. Militantni Palestinci ispalili su raketu, i to iz gusto naseljene gradske četvrti. Ni oni nisu imali obzira prema civilima. Jer, Izrael uzvraća napad na ono mjesto odakle je raketa ispaljena.

I dok su sukobljene strane i dalje pregovarale, ponovo se spuštala još jedna duga noć, koje se Mohammed Galadja najviše bojao. Uz očaj je pitao: "Kako bih u ovoj situaciji trebao gledati u budućnost?"

Ipak, primirje je te noći, na iznenađenje mnogih, ipak postignuto. A nakon tjedan dana žestokih borbi između Izraela i Hamasa, noć je konačno prošla mirno.