060511 9/11 Porträt Deutschland Fritz Urbach

"Nisam bio siguran da li su te slike prave ili se radi o montaži. No nakon prvog trenutka mi je palo na pamet: ovo bi moglo imati posljedica ne samo za ljude koji su direktno pogođeni nego po čitav svijet". Danas, gotovo 10 godina kasnije, pokazalo se da je Fritz Urbach, 52 - godišnji pukovnik Bundeswehra, imao itekako pravo. Napadi na SAD 11. rujna zaista su promijenili mnoge živote.

Stvaran rat

Kao njemački vojnik Urbach sudjeluje u misiji NATO saveza protiv terorista u Afganistanu. "Ja sam od samog početka sudjelovao u misiji u Afganistanu, isprva u odjelu planiranja a zatim sam sudjelovao i u izobrazbi prvih vojnika koji su odlazili na teren. Tijekom obuke u Turskoj promatrali smo američke bombardere koji su letjeli za Afganistan i sjećam se da sam pomislio da to više nije apstraktno, taj rat, nego da je stvaran" . Fritz Urbach je u posljednjih desetak godina u nekoliko navrata boravio u Afganistanu. Po prvi put 2003. Promjenu je naravno osjetila i pukovnikova obitelj. "Moja supruga, djeca su još bila premala, je odmah shvatila da ću prije ili kasnije i ja sam morati u misiju. Moja supruga dolazi iz jedne vojničke obitelji i zna što to znači i zato je uvijek imala razumijevanja i davala mi podršku i pomogla u preuzimanju osobne odgovornosti". Fritz Urbach sudjeluje u obnovi ratom uništenog Afganistana. U međuvremenu je dogurao do položaja voditelja za obnovu pokrajne Feisabad. U međuvremenu se broj njegovih boravaka u zemlji pod Hindukušem popeo na 12. I što je duže u Afganistanu, to je svjesniji da je prvobitni cilj, izgradnja stabilne demokracije u ovoj zemlji, potpuno nerealističan.

Smrt suboraca

Ponekad razloge za to treba tražiti i u inozemstvu. Nakon što je američki propovjednik Terry Jones prošle godine zaprijetio javnim spaljivanjem Kurana to su na svojoj koži osjetili i vojnici Bundesewhra u Afganistanu. "Nakon toga je organiziran velik prosvjed pred našim stožerom, i sjećam se da je afganistanska policija trebala uvesti reda pucnjevima u zrak. Nakon toga smo pregovarali s prosvjedinicima koji su redom bili mladi fanatični fundametalisti. I ono što me šokiralo je bio taj tvrdokorni stav i nevoljkost za bilo kakav dijalog" No problemi s prosvjednicima spadaju u manje nedaće s kojima se vojnici svakodnevno susreću na terenu. Kao i mnogi drugi i Urbach se morao suočiti s činjenicom da je misija u Afganistanu misija u kojoj se i gine. U napadima pobunjenika njemački vojnik je dosad izgubio trojicu suboraca. "Najgori je bio taj napad 15. travnja prošle godina kada su poginula trojica vojnika za koje sam ja bio odgovoran. U to spada i odgovornost za rodbinu kod kuće. Ja sam bio taj koji ih je poslao na zadatak na kojem su poginuli To je nešto što čovjeka duboko pogodi".

Realistični izgledi

Dosad je u Afganistanu 40 njemačkih vojnika izgubilo život. Urbach je svjestan da ove žrtve nisu jamstvo za to da jednog dana kada se vojnici povuku, Afganistan ponovne ne postane uporište međunarodnog terorizma. No nada da žrtve nisu bile uzaludne postoji još uvijek. "Istina je da je prva namjera bila, kad smo došli ovdje 2002. ovu zemlju uzeti za ruku i odvesti je ka demokraciji onakvoj kakvom je mi doživljavamo, s poštivanjem ljudskih prava, ravnopravnošću žena itd.. No u međuvremenu mislim da se moramo oprostiti od tih ciljeva. Mislim da se sada moramo usredotočiti na ne to da osposobimo Afganistance da sami uzmu stvar u svoje ruke, da izgrade solidnu upravu. Kad to riješimo, onda možemo reći da smo obavili svoj posao".

Autor: Daniel Scheschkewitz (N. Kreizer)

Odg. ur.: Željka Telišman