Mišel Matičević - žestoki momak kojem je zakon mama Anka
1. studenoga 2009Svodnik, alkoholičar, plaćeni ubojica. Mišel Matičević njemačkoj je publici poznat s filmskog platna ili TV-ekrana prije svega kao žestok momak. U ženskim listovima ga predstavljaju kao "prokleto zgodnog", zavodnika par excellence.
Ovaj glumac, rođeni Berlinčan hrvatskih korijena, u zadnjih je deset godina naredao pedesetak uloga i stekao reputaciju radoholičara.
Bez zlatne žličice u dupetu
Kad je 2008. primao televizijsku nagradu Deutscher Fersehpreis za najbolju mušku glavnu ulogu te godine, u filmu "Tamna strana" ("Die dunkle Seite"), dirnuo je mnoge u studiju i pred TV-ekranima. "Mama vidi! To je za tebe! Samo za tebe! Samo za tebe mama!" Stežući u ruci najugledniju televizijsku nagradu u Njemačkoj, Matičević je ove riječi uputio ponosnoj i do suza ganutoj majci koja je sjedila u publici.
A mama Anka imala je i zašto biti ponosna. Kad je prije četrdesetak godina s mužem Ivanom iz Slavonije stigla u Njemačku, zajedno s brojnim drugim sličnim gastarbajterskim parovima, sanjala je da će u Njemačkoj ostati samo nekoliko godina, zaraditi novac za mali hotel na jadranskoj obali te se s obitelji vratiti u domovinu. Ispalo je drugačije. 1970. rodio se Mišel. Osam godina kasnije par se razveo, a Mišel je nastavio živjeti s majkom u Berlinu. Kako sam priča, bio je u školi problematičan, težak, zatvoren i arogantan. Rastao je sa spoznajom da je samo još jedno od tzv. "jugo-djece" - kako su tada nazivali djecu ondašnjih jugoslavenskih gastarbajtera. Najbolji prijatelj bio mu je još jedno gastarbajtersko dijete, Turčin Tuncay, s kojim je zajedno markirao iz škole da bi igrao kompjuterske igrice. Mišel i Tuncay i danas su najbolji prijatelji.
"Nismo bili dečki rođeni sa zlatnom žličicom u dupetu. Ali nismo baš bili ni poput momaka koji odrastaju u najgorem američkom getu", prisjeća se Mišel djetinjstva, u jednom intervjuu koji je dao za njemački magazin Stern.
Mišel je još u školi odlučio da će postati glumac. Kad mu je bilo 17 godina vidio je francuskog glumca Gerarda Depardieua u "Dantonovoj smrti" i zaključio: što može on, mogu i ja. Drugi veliki uzor mu je bio Al Pacino u filmu "Lice s ožiljkom" (Scarface), za kojeg tvrdi da ga je gledao stotinu puta. Nakon mature, svaštario je, radio na građevini, postavljao tepihe, davao instrukcije.... Na kraju, 1999. se upisao na Visoku školu za film i televiziju Konrad Wolff u Babelsbergu. Istovremeno je glumio u "Berliner Ensamble", u "Deutsches Theater Berlin" kao i u "Kleist Theater" u Frankfurtu na Odri.
Kod nas je normalno da se poštuju roditelji
2002. upao je u oči i široj publici ulogom u filmu "Hotte u raju" (Hotte im Paradis), u kojem je glumio sitnog svodnika Hottea koji bi svakako htio uspjeti u životu. Uloga, ocjenili su tada kritčari, kao stvorena za Matičevića. Čas šarmantan osmjeh, začas neobuzdana okrutnost. Od tada se redaju uloge žestokih momaka u televizijskim i filmskim krimićima. Matičević je tim više ganuo publiku 2008. kad je Njemačku filmsku nagradu javno posvetio svojoj majci. Kad ga novinari pitaju za to, on odgovara sa čuđenjem: "Kod nas to nije ništa neuobičajeno. Kod nas je normalno da se poštuju roditelji". "Kod nas" za Matičevića znači u Hrvatskoj, u koju je s roditeljima redovito putovao za vrijeme školskih praznika. Svaki školski raspust, Uskrs, Božić.... Putovalo se autom, vlakom, krcatim autobusima, rjeđe zrakoplovima, jer jeftinih avio-kompanija tada nije bilo. Matičević govori tečno hrvatski, a u intervjuima sugovornike ispravlja kada krivo izgovore njegovo ime.
S Hrvatskom je ostao u vezi. Odlazi tamo "nedovoljno često", ali rado bi provodio pola godine u Hrvatskoj, u kući na moru, a drugu polovicu u Njemačkoj. Za to bi još trebalo i kupiti kuću na moru. Ali kaže sam, puno se u domovini njegovih roditelja promijenilo od vremena kad su oni sanjali o hotelu. Sve je postalo puno, puno skuplje.
Za sada se samo preselio iz stana u kuću. Gradski momak iz Berlina, "hrvatski Berlinčan ili berlinski Hrvat", iz ljubavi prema kolegici Mirandi Leonhardt preselio se iz Berlina na drugi kraj Njemačke, u pitoresknu pokrajinu Taunus kod Frankfurta. Tamo se u seoskoj idili priprema za nove uloge. A uloga o kojoj sanja je u nekoj komediji poput onih u kojima glumi američki komičar Ben Stiller.
Autor: Snježana Kobešćak
Odg. ured: Andrea Jung-Grimm