Mjesto pokopa predsjednika podijelilo Poljake
15. travnja 2010
„Ne Wawel“, odjekivalo je iz oko 2.000 grla ispred sjedišta biskupije u Krakovu. Uglavnom mlađi demonstranti protive se pokopu predsjednika Kaczynskog u katedrali na brežuljku Wawelu u kojoj su pokopani poljski kraljevi i nacionalni junaci. S prosvjednicima je i mladi pravnik, zastupnik ljevice u Sejmu Jan Widacki: „Prirodno bi bilo pokopati predsjednika Kaczynskog uz druge predsjednike Republike Poljske u katedrali u Waršavi. Ako on bude pokopan na Wawelu, to je izuzetna situacija koja automatski vodi vrednovanju njegove predsjedničke uloge. A upravo to bi u vremenu tuge trebalo izbjeći.“
Prekinuto ozračje nacionalnog jedinstva
Za predsjednički par se priprema sarkofag u kripti pored posljednjeg počivališta poljskog nacionalnog junaka Jozefa Pilsudskog, maršala poljske vojske i političara koji je djelovao između dva svjetska rata. Umjetnici, intelektualci, političari pa i predstavnici katoličke crkve drže odluku o pokopu Kaczynskog na Wawelu krivom. Bivši ministar vanjskih poslova Adam Daniel Rotfeld žali što je ta odluka izazvala podjelu u društvu: „Žao mi je jako zbog toga prijepora. Od subote smo imali ozračje nacionalnog jedinstva. Mislim da bi to jedinstvo trebalo duže trajati, a ne biti uništeno još prije pokopa.“
U međuvremenu je stranka Pravo i pravednost opovrgla da se njezin predsjednik Jaroslaw Kaczynski, brat poginulog predsjednika zauzimao za pokop na Wawelu. Odluku je navodno donijela katolička crkva i ona se vjerojatno neće mijenjati.
Autor: Ludger Kazmierczak / Anto Janković
Odg. urednik: Željka Telišman