Mobiteli - zamka u koju lako upadaju mladi

Nijemci više ne mogu ni zamisliti život bez mobitela. 65 milijuna ljudi u Njemačkoj već ima jedan ”handy”, kako se u ovoj zemlji zovu mobiteli, a bit će ih sve više - za to se brinu ponuđači svojim ogromnim reklamnim projektima. Ali recite, koga vidite na svim tim reklamama? Penzionere i poljoprivrednike? Naravno da ne, ponuđači znaju tko je najviše spreman telefonirati i dogovarati , slati SMS-ove i sada i sličice. Za mnoge mlade svijet bez mobitelja ne postoji, no tu nastaje i jedan problem: sve više mladih nabija astronomske telefonske račune i zapadaju u dugove. Na kraju ne ostaje ništa drugo nego uključiti se u savjetovalište za saniranje dugova.

Christian Schmitz jedan je od onih kojima se u kölnskom Caritasu zaduženi do grla mogu obratiti za savjet. Schmitzovo je iskustvo da mladi sve bezbrižnije troše novac. Prije nekog vremena došla mu je neka žena - njezin dvadesetogodišnji sin nabio joj je popriličan račun za mobitel.

”Ispričala mi je da se upustila u ugovor za sina, jer mu je htjela pokloniti mobitel. Ugovor je potpisala, i odjednom je nakon dva mjeseca dobila račun veći od deset tisuća eura. I to s detaljnim ispisom: kada je mladić točno zvao, koji broj, SMS, što god da je sve radio.”

Kako će se slučaj završiti ostaje otvoreno. Jedino što je sigurno - majka je nezaposlena i ne može platiti deset tisuća eura koje je telefoniranjem spiskao njezin sin.

Slučajevi poput ovoga više nisu iznimka. Najnovija istraživanja Münchenskog Instituta za mlade u Njemačkoj je već 12 posto mladih između 13 i 24 godine na popisu dužnika, s prosječnim dugom od tisuću 800 eura. Zadužuju se kod rođaka, prijatelja i banaka. Pri tom se troškovi nastali telefoniranjem nalaze na četvrtom mjestu, nakon automobila, izlazaka i odjeće.

”Mjesečno je to stotinu eura, 150 eura. Mora se telefonirati, bilo da ga guram u telefonsku govornicu ili napunim bon za moj mobitel, novac ovako ili onako odlazi. - kaže jedan mladić, dok ovo djete tvrdi da mu je mobitel potreban:

"moram biti dostupna i moram odgovoriti na poziv."

”Uglavnom šaljem SMS, što je zapravo preskupo. Mjesečno izdajem tako stotinu eura. Imam tako puno prijatelja i dečka, i naravno da se šalju SMS-ovi. Ali to je naravno puno novca.”

Mobiteli su za djecu i mlade postali neizostavni - malo tko ih se želi odreći. Među mladima od 13 do 22 godine u međuvremenu 84 posto ima svoj vlastiti uređaj koji je postao daleko više od pukog telefona. Integrirane su kamere, prijateljima se šalju slike. Osim toga skidaju se slike za display i melodije. Tko ima više funkcija taj je se ističe među vršnjacima, a upravo je tu problem, smatra Karin Fries iz minhenskog instituta za mlade.

”Sve su to dodatne usluge za koje nitko ne zna koliko stoje. Konačno to nikoga i ne zanima. To su troškovi koji stvarno mogu mladoga čovjeka dovesto do bankrota.”

Posao s melodijama za mobitele cvjeta - uglavnom djeca redovito na mobitel skidaju aktualne top-liste, a kvaka je da se za njihovu narudžbu moraju nazvati brojevi sa skupim impulsima - a cijena je obično ispisana sitnim slovima. Za tren oka iz džepa nestane deset eura.

”Osim toga, mladi još nisu tako snažno kao odrasli navili ophoditi se s ponudom, nisu naučili detaljno ih pročitati. Ionako se baš ne čita u toj dobi. A kroz to se naravno događa da se lako precijene kod troškova.”

To što troškovi za mobilni telefon i dalje rastu, prema mišljenju Karin Fries postoji sasvim jednostavan razlog. Danas se sasvim drukčije međusobno komunicira nego ranije, na primjer kod dogovora gdje će se i kada sastati. Mnogi u subotu popodne ne znaju gdje će se navečer naći s prijateljima - a tada se počne telefonirati i slati SMS-ovi:

”Bez mobitela mladi danas uopće ne mogu izići kao što je to ranije bio slučaj. Tada se dogovorilo kad će se naći i onda se negdje otišlo. Danas postoji opcija da se spontano, u posljednjem trenutku odluči. Djeca to i čine, a to sve košta.”

Mnogi mladi jednostavno ne znaju kako da se uhvate u koštac sa svojim financijama, jer nikada to nisu ni učili. Oni koji rade na zaštiti potrošača stoga savjetuju da im se omogući prepaid karta. Kupi se bon od 15 eura, napuni račun i polako se troši. Impulsi su doduše ovdje skuplji nego što je to kod pretplate, ali izdaci ostaju pod kontrolom, tako bar smatra 18-godišnja Janin iz Bonna:

"Ja bih savjetovala da si nabave prepaid-kartu, jer potpuno te izigraju s ugovorom. Dolaze preveliki računi, a ja ne zarađujem toliko puno da bih sve to platila. Imam i druge financijske interese...”

Svaki drugi mladi čovjek koristi prepaid-karticu, konačno i zbog toga jer roditelji sve više na tome inzistiraju.