1. Idi na sadržaj
  2. Idi na glavnu navigaciju
  3. Idi na ostale ponude DW-a

Moderno ropstvo u Zaljevu

20. travnja 2010

Potraga za nekim boljim životom motiv je mnogim ženama i muškarcima iz Afrike, Indije i istočnoazijskih zemalja da odu u inozemstvo. Mnogi tamo dožive najgora zlostavljanja.

https://p.dw.com/p/N0N0
Foto: AP

Cilj tisuća žena iz Afrike je Bliski istok. Posao u Saudijskoj Arabiji ili u nekoj drugoj zemlji Perzijskog zaljeva za mnoge je jedina mogućnost da pobjegnu od bijede kod kuće. U zemljama Zaljeva trenutačno kao osoblje po domaćinstvima radi najmanje milijun i pol ljudi. Nemali broj njih tamo svakodnevno zlostavljaju poslodavci. U pojedinim domaćinstvima bilo je čak i smrtnih slučajeva. Kenijka Fatma Athman jedva je preživjela jedan ispad svoje gazdarice. Vješala je rublje na četvrtom katu njezine kuće ne primjetivši da ju je ova pratila i da joj je za leđima. Odjedom je osjetila da se netko iza nje šulja i da je gura s balkona vičući "Umri! Umri!". Samo je, priča Fatma, "s Božjom milošću" još na životu, jer je pala u bazen.

Čistač ulica u Abu Dhabiju, gastarbajter
Inozemna radna snaga za prljave poslove i sitne nadnice - čistač ulica u Abu DhabijuFoto: dpa

Umjesto boljeg života- prosjački štap

Taj trenutak dvadesetšestogodišnja Kenijka neće nikad zaboraviti. Ne može i kada bi htjela: ona će do kraja života ostati paralizirana i trebat će tuđu pomoć. Danas ne može bez pomoći svoje obitelji. A još prije godinu dana tu istu je obitelj napustila kako bi našla bolju budućnost u Saudijskoj Arabiji. Nadala se da će s onim što zaradi čak moći financijski podupirati rodbinu. Umjesto toga, troškovi medicinske njege doveli su Fatmu i njezinu obitelj skoro na prosjački štap. Sad se djevojka još i osjeća krivom jer se više ne može brinuti o svojim najbližima. "Patim od nesanice. Vratila sam se i od tada sam kao dijete. Osjećam se kao teret za svoju obitelj koja je već ionako siromašna. I to me jako boli", priča mlada Kenijka.

Dobiješ posao, izgubiš putovnicu

Fotografija moderne naftne rafinerije u Saudijskoj Arabiji
Saudijska Arabija - zemlja bogatih zaliha nafte i najnazadnijih zakona za inozemne radnikeFoto: dpa

Fatma Athman je u Saudijsku Arabiju otputovala uvjerena kako će tamo raditi kao učiteljica. Na put ju je nagovorila jedna sumnjiva agencija za zapošljavanje. U zračnoj luci u Saudijskoj Arabiji dočekao ju je jedan zaposlenik te agencije. Odmah joj je oduzeta putovnica. Tada joj je i rečeno da će odmah početi raditi kao služavka. I to neplaćena. Svakog dana je radila po 18 sati i gotovo da nije imala kada spavati. U Saudijskoj Arabiji ju je njezina gazdarica često tukla a gazdaričin sin seksualno zlostavljao. U sličnoj su situaciji i mnoge druge žene koje su došle u Saudijsku Arabiju. "Siromašni ljudi nemaju nikavih prava. Ja sam morala trpiti nevjerojatne stvari. Gazdarica me... ona me psihički dokrajčila", svjedoči Fatma.

Zakoni u Saudijskoj Arabiji najnazadniji

Prema procjenama Organizacije Human Rights Watch u Saudijskoj Arabiji najmanje najmanje 900.000 stranih djevojaka živi u sličnim ili čak gorim okolnostima nego Fatma. Human Rights Watch zbog toga od vlade u Rijadu traži da donese nove zakone. One koji bi djevojke koje služe po kućama štitili od teških kršenja ljudska prava. Trenutačno osoblje koje radi po kućama nema nikakvu zakonsku zaštitu. Problem osoblja po kućama ne ograničava se samo na Saudijsku Arabiju. Toga ima po cijelom svijetu, ali ipak prije svega u zemljama Zaljeva kao što su Saudijska Arabija, Kuvajt ili Ujedinjeni Arapski Emirati. "Saudijska Arabija nije samo najveća zemlja na tom području s najvećim brojem zaposlenih, već su i njezini zakoni daleko najnazadniji kad se radi o pravima takvih osoba", kaže Christoph Wilcke iz Human Rights Watcha.

Na rubu ropstva

Gastarbajterica iz Etiopije u Libanonu
Gastarbajterica iz Etiopije u LibanonuFoto: AP

Probleme osoblja po domaćinstvima u Saudijskoj Arabiji i drugim zemljama Zaljeva teško je uspoređivati s ostatkom svijeta. Način na koji se tamo tretira osoblje, prema navodima organizacija za ljudska prava, djelomično graniči s ropstvom, prije svega zbog "principa sponzoriranja". Sustav naime dozvoljava svakom poslodavcu u Saudijskoj Arabiji da oduzme putovnicu svom inozemnom uposleniku dok za njega radi. Zahvaljujući tome kućne pomoćnice ne mogu ni napustiti zemlju niti promijeniti poslodavca. Mnoge su pritom nepismene pa niti ne poznaju svoja prava. Većina žena nije školovana niti govori arapski. To znači - još više posla za organizacije koje pokušavaju zaštiti ljudska prava.

Nancy Wayua/dd

Odg. ur.: Željka Telišman