Mostar - grad slučaj
3. prosinca 2018
Još jedan slučaj diskriminacije iz BiH naći će se pred Europskim sudom za ljudska prava. Ovaj put svoju domovinu Bosnu i Hercegovinu tuži Mostarka Irma Baralija, profesorica sociologije i magistrica političkih znanosti, ali i mlada političarka, predsjednica Gradskog odbora Naše stranke za Mostar. Ona BiH tuži zbog neodržavanja lokalnih izbora u Mostaru.
Iako to nije tužba njene stranke nego privatna inicijativa, već i sama najava ponovno je podsjetila na jednu nevjerojatnu činjenicu u srcu demokratske Europe: posljednji lokalni izbori u Mostaru održani su prije 10 godina, 2008., a posljednje Gradsko vijeće ovaj grad je imao 2012. čime se potpuno obesmislila lokalna politička scena u ovom hercegovačkom gradu.
Jedina "zaostavština” posljednjih izbora je gradonačelnik Mostara Ljubo Bešlić kojem Središnje izborno povjerenstvo (SIP) produžuje mandat sve dok u Mostaru ne bude izabrana legalna i legitimna vlast.
"Moje pravo biranja i da budem birana za vijećnicu u Gradsko vijeće Grada Mostara prekršeno je i 2012. i 2016. godine. Nažalost, u istoj situaciji se nalaze i svi ostali punoljetni građani i građanke Mostara. S obzirom da država Bosna i Hercegovina svih ovih godina nije učinila ništa kako bi spriječila i sankcionirala ovo kršenje naših prava, bilo je samo pitanje vremena kada će doći do pokretanja tužbe protiv ove i ovakve države pred Sudom za ljudska prava u Strasbourgu", izjavila je Baralija.
Zašto je Mostar u pat-poziciji?
Kako najjednostavnije objasniti kompliciran problem zašto se u Mostaru događa (su)mrak demokracije? Možda najbolje golim činjenicama: razlog ovakvog stanja u Mostaru je neprovođenje presude Ustavnog suda BiH iz 2010. godine čime je Parlamentarnoj skupštini BiH naložena izmjena Izbornog zakona BiH, u dijelu koji se odnosi na Grad Mostar i Statut Grada Mostara, a koji je Ustavni sud proglasio neustavnim po prizivu hrvatskih zastupnika u Domu naroda Parlamentarne skupštine BiH.
Diskriminirajućim je ocijenjen izbor gradskih vijećnika kojih se isti broj birao iz nekadašnjih šest gradskih općina, a sada izbornih područja, čime se narušavala proporcionalnost glasova. Isti broj vijećnika bira se bez obzira na brojnost glasača čime se diskriminiraju birači iz izbornih područja s jasnom porukom o nejednakoj "vrijednosti" glasa.
Međutim, ono što je najzanimljivije je da je Statut Grada Mostara, zbog dugotrajnih nesuglasica političkih stranaka, bio primoran nametnuti tadašnji visoki predstavnik u BiH Paddy Ashdown.
Međutim, 42 bh. parlamentarca, unatoč brojnim stranačkim pregovorima na lokalnim i višim razinama, već osam godina ne provode presudu Ustavnog suda i ne nalaze rješenje za Mostar. Čini se da sve ostaje po starom - mostarski političari i njihovi stranački lideri, a među njima prvenstveno najjače nacionalne stranke SDA i HDZ BiH, ne mogu postići kompromis te tako nema uvjeta ni za raspisivanje izbora.
Kako Mostar funkcionira?
"Nažalost ovakvo stanje očito može i dalje trajati. Mostar nema Gradskog vijeća, trpi ekonomija, trpe građani jer se njihovi problemi ne rješavaju. Sada imamo autokraciju jednog čovjeka, jer mandat gradonačelnika traje koliko i mandat vijećnika", za DW slučaj Mostar komentira Nurko Pobrić, stručnjak za ustavno pravo.
Mnogi kažu da je Mostar "u luđačkoj košulji", ali Mostara se lako ne može "riješiti" ni sam mostarski gradonačelnik Ljubo Bešlić. "Stav Središnjeg izbornog povjerenstva je da moram obnašati dužnost dok nekome ne predam dužnost, a dužnost mogu predati novoizabranom gradonačelniku", jedan je od komentara gradonačelnika Mostara i tu se zatvara ovaj dugogodišnji, dekadentno-politički, mostarski krug.
Gradonačelnik već godinama, umjesto Gradskog vijeća, sam donosi proračun, financiraju se gradske institucije i servisi. Čini se kao da sve funkcionira i da Mostar može i bez izbora.
Politička odgovornost 42 parlamentarca
"Vladajući političari ne poštuju presude Ustavnog suda, što je nedopustivo i nezamislivo u jednoj demokratskoj zemlji. Ne poštuju se ni presude Europskog suda za ljudska prava", ističe Pobrić koji je uvjeren da će tužba Irme Balarije neslavno završiti u Strasbourgu.
"Od te tužbe ništa se ne može očekivati jer se nisu iscrpile sve domaće pravne mogućnosti. U KZ BiH određuje se da onaj tko ne izvrši presudu Ustavnog suda može kazneno odgovarati, a ovdje praktično to nije moguće jer je, faktički, posrijedi politička odgovornost 42 parlamentarca", zaključuje Pobrić, pojašnjavajući da bi najbolje bilo da se ovo pitanje riješi posebnim izbornim zakonom za entitet Federacije, slično kako je to riješeno u Republici Srpskoj.
Međutim, dok i danas traje politička blokada Mostara, rezultati istraživanja Centra za empirijska istraživanja religije Sveučilišta u Edinburghu naziva 'Faktori pomirenja: religija, lokalni odnosi, ljudi i povjerenje' – na primjeru Mostara pokazalo je da više od 70 % Mostaraca dijele iste vrijednosti i žele jedinstven Mostar.
"Zapostavljeni, politički i društveno"
Ali oni još uvijek nisu dovoljno glasni jer građanski, politički i nevladini elementi moraju biti puno aktivniji nego što su sada, smatra Husein Oručević, novinar i politolog i aktivist Omladinskog kulturnog centra (OKC) Abrašević.
"Rješenje moramo tražiti među nama, ovdje, u našoj zemlji, a ne izvana. Ne smijemo bježati nego uraditi posao koji je na nama. Ako mislimo da će međunarodna zajednica, OHR, riješiti naše probleme, onda BiH više ne treba ni postojati. Međunarodna zajednica ovdje je konsultant i pomoć, ali naša je odgovornost za našu zemlju, za pomirenje", kaže Oručević za DW.
On je, čini se s pravom, vrlo kritičan prema dugogodišnjoj blokadi Mostara. "Na žalost, mi nemamo građanske odgovornosti i postavlja se pitanje pripadamo li demokratskim društvima uopće. Politički i društveno, zapostavljena smo država", zaključuje on.
Ipak, hoće li mostarski problem riješiti Europski sud za ljudska prava? Ako hoće, kada će ta presuda biti izvršena? To su samo još dva od tolikih neodgovorenih mostarskih pitanja.