„Možda spašavamo ljude koji bi ionako umrli“

„Reći ću vam potpuno brutalno: mi u Njemačkoj možda spašavamo ljude koji bi ionako za pola godine bili mrtvi - zbog svoje starosti i već postojećih bolesti", izjavio je Boris Palmer, gradonačelnik njemačkog grada Tübingena ovoga tjedna u jutarnjem programu privatne televizijske postaje Sat.1. I iznio podatak da siromaštvo, koje nastaje širom svijeta zbog uništavanja gospodarstva, odnosi, prema procjenama UN-a, živote milijun djece.

„Kada pogledate broj smrtnih slučajeva od korone, onda je kod mnogih tako da umire puno ljudi starijih od 80 godina. A mi znamo da većina njih iznad 80 godina ionako nekad umre", pojasnio je svoje stajalište Palmer, član stranke Zeleni.

Iz njegovog stranačkog ogranka odmah su stigle burne kritike, pa je Palmer naknadno malo ublažio svoje izjave: „Ja sam upozorio na to da metode naše zaštite uzrokuju teške gospodarske štete, da zato mnoga djeca moraju umrijeti. To ne želim prihvatiti i tražim bolju zaštitu naših rizičnih skupina bez tih nuspojava."

Schäubleove „opasne izjave"?

On se tim izjavama uključio u burnu diskusiju koja je pokrenuta nakon objavljivanja intervjua predsjednika njemačkog parlamenta Wolfganga Schäublea prošlog vikenda u listu Tagesspiegel. Schäuble je, govoreći o ograničavanju ustavnih prava u korona-krizi, rekao: „Kada čujem da je sve drugo podređeno zaštiti života, onda moram reći: to u toj apsolutnosti nije točno." I pojasnio: „Ako u našem Ustavu uopće postoji neka apsolutna vrijednost, onda je to ljudsko dostojanstvo. Ali ono ne isključuje da moramo umrijeti."

Te izjave su „opasne", komentirao je predsjednik Socijaldemokratske stranke Njemačke (SPD) Norbert Walter-Borjans. On upozorava da bismo mogli izgubiti i novac i živote ako se brzopleto ukinu ograničenja zbog „pogrešno shvaćenog odvagivanja između novca ili života". 

Schäubleove izjave kritizirali su, među ostalima, i stranka Ljevica i Njemačka zaklada za zaštitu pacijenata. No ima i onih koji na to pitanje gledaju diferenciranije.

„Mislim da se krivo tumači"

Tako Katrin Göring-Eckardt, predsjednica zastupničkog kluba Palmerovih Zelenih, ističe da je, doduše, dužnost države zaštititi živote svojih građana i učiniti sve za sprečavanje kolapsa zdravstva. Ali da se mora uzeti u obzir „da život ima puno više faseta nego što je puko preživljavanje". Pa kao primjer navodi potrebu starijih ljudi za druženjem s obitelji, koje ih trenutačno ne smiju posjećivati.

Na isti problem upozorava i evangelička teologinja Margot Käßmann, bivša predsjednica Vijeća Evangeličke crkve u Njemačkoj. Ona kaže kako se prije svega boji da je „ljudsko dostojanstvo narušeno kada se, primjerice, umirućeg ne smije primiti za ruku ili kada na pogreb ne smije doći cijela obitelj, jer je dopuštena nazočnost maksimalno deset osoba". Margot Käßmann pozdravlja pokretanje ove diskusije i uzima predsjednika njemačkog parlamenta u obranu: „Mislim da se krivo tumači kada se Wolfgangu Schäubleu podmeće da je rekao kako se ljudski život ne mora tako visoko cijeniti. To nije rekao. Ali je rekao da se mora odvagnuti u usporedbi s drugim situacijama."

Istog je mišljenja i predsjednik Njemačkog etičkog vijeća Peter Dabrock koji je za list Handelsblatt izjavio: „Ne smijemo načelno podrediti dužinu života kvaliteti života." I podsjetio da je Etičko vijeće već upozorilo na to da ne smije baš sve biti podređeno zaštiti ljudskog života.

„Ustav ne poznaje hijerarhiju temeljnih prava"

Wolfgang Schäuble je podršku dobio i iz redova vlastite Kršćansko-demokratske unije (CDU). U raspravu su se uključila dva kandidata za predsjednika te stranke, Friedrich Merz i Armin Laschet. Merz tako kaže da dijeli Schäubleovo mišljenje i podsjeća: „Ustav ne poznaje hijerarhiju temeljnih prava, a već neko vrijeme je istovremeno masivno ograničeno nekoliko temeljnih prava."

Armin Laschet, pak, jednostavno kaže: „Schäuble ima pravo." I dodaje da Ustav sadrži i odredbu o proporcionalnosti koja, prema njegovom mišljenju, zahtijeva ozbiljno odvagivanje između zdravstvenih rizika s jedne strane i štetnosti potpune izolacije s druge.