Može li BiH biti neutralna država?
7. veljače 2019
Neutralnost je međunarodnopravni položaj države koja ne sudjeluje u vojnom sukobu, a prava i dužnosti neutralne zemlje uređena su međunarodnim ugovorima. Neutralna država ne smije sudjelovati u oružanom sukobu i ni jednoj strani ne smije pružati vojne pogodnosti. Neke države, poput Švicarske, obvezale su se na trajnu neutralnost. Međutim, iako neutralna, Švicarska ima vrlo razvijene vojne snage i modernu vojnu opremu i naoružanje.
Je li neutralnost moguća kada je riječ o zapadnobalkanskim državama koje uglavnom zavise od vanjskih ekonomskih, političkih pa i vojnih faktora? U BiH su o tome podijeljena mišljenja. Direktor banjalučkog Centra za međunarodne odnose Miloš Šolaja kaže da više nema klasičnog koncepta neutralnosti. On podsjeća da je to proizvod iz vremena „ravnoteže snaga" kada je neutralnost podrazumijevala i pravne garancije susjeda te velikih sila.
Različiti pogledi na principe neutralnosti
„Koncept neutralnosti definiran je Haškom konvencijom iz 1907. godine, ali su danas međunarodne okolnosti drugačije. Sve neutralne države u Europi okružene su NATO-om ili nekom drugom silom, a klasičnu neutralnost danas narušava i europski sustav sigurnnosti. Međutim, ako bi, primjera radi, Njemačka i neke druge europske države jamčile neutralnost nekoj zemlji na jugoistoku Europe, na primjer BiH, to bi bilo od velikog značenja za tu državu jer bi je oslobodilo prevelikih davanja za obranu", kaže Šolaja.
Šolaja tvrdi da bi u tom slučaju demilitarizacija bila moguća i poželjna. „Stajaće vojske su jako skupe što je problematično u političkom i ekonomskom smislu. Demilitarizacija bi utjecala na brži razvoj, stabilnost i bolje odnose u regiji. U tom smislu bih podržao demilitarizaciju neutralne države, s tim da tu neutralnost jamče druge države", kaže Šolaja.
Politička neutralnost BiH prihvatljivija od vojne?
Za vojnopolitičkog analitičara iz Sarajeva Đuru Kozara politička neutralnost BiH prihvatljivija je od vojne, dok Srbija, kako ističe, neće dugo moći voditi „dvostruku igru". „Osim BiH i Srbije, države Zapadnog Balkana su se opredijelile za NATO potvrđujući da vojna neutralnost u balkanskim uvjetima nije dobra opcija. Srbija je u ovoj priči poseban slučaj. Aktivna je u NATO-vom programu Partnerstvo za mir, a održava bliske odnose s Rusijom koja je naoružava. Takva dvostruka igra Beograda neće dugo potrajati, jer Srbija trpi sve jače pritiske iz Washingtona, Bruxellesa i Moskve", kaže Kozar.
Kozar je uvjeren da BiH ne smije biti vojno neutralna, posebno ne demilitarizirana. „Sve dok nije pod 'sigurnosnim kišobranom' NATO-a, BiH se može suočiti s prijetnjom raspada. Opredjeljenje da se ide u NATO, što je utvrđeno mnogim dokumentima, prirodan je put BiH i na njemu se, i pored trenutnog protivljenja jednog entiteta, mora ustrajati. Veliki su benifiti od članstva u NATO-u, jer bi u okviru tog saveza BiH bila politički stabilna, teritorijalno sigurna i bogatija za nove investicije iz inozemstva, jer kapital traži sigurnost. Članstvo u NATO-u košta, ali to što se ulaže vraća se na mnoge načine i nijedna država članica u tom smislu nije oštećena", kaže Kozar.
Demilitarizacija u militarističkom okruženju
Kozar je protivnik demilitarizacije BiH jer se njezini susjedi Hrvatska i Srbija naoružavaju „do zuba". „Oni imaju jake oružane snage koje stalno moderniziraju. Na primjer, Srbija vlastitom borbenom avijacijom kontrolira svoj zračni prostor, a Hrvatska osim što štiti svoje nebo usluge za čuvanje zračnog prostora daje Crnoj Gori koja je članica NATO-a, a to će raditi i u Makedoniji koja uskoro ulazi u taj vojni savez. Vojske bh. susjeda imaju specijalne brigade za borbu protiv terorizma, dok su jedinice za podršku u Oružanim snagama BiH reducirane i praktično ograničene u kretanju na vlastitom teritoriju", upozorava Kozar.
Zbog ideoloških predrasuda nije lako riješiti međunarodnu poziciju BiH u smislu vojnopolitičke (ne)svrstanosti, potvrđuje naš sugovornik. „U entitetu Republici Srpskoj (RS) narod plaše NATO-om stalnim ponavljanjem priče da je NATO u ratu bombardirao položaje Vojske RS-a, a ne kaže se zašto je to učinjeno. Taj savez je bio primoran iz zraka djelovati da bi spriječio daljnje ubijanje civila u opkoljenom Sarajevu gdje je do 1995. ubijeno gotovo 12.000 ljudi. Drugo, lideri RS-a tvrde da ne žele granicu između Srba na Drini, ali Drina jest granica između dvije suverene države BiH i Srbije. Treće, krajnje je vrijeme da RS u vezi s NATO-om prestane imitirati Srbiju, jer RS je entitet u suverenoj i međunarodno priznatoj državi BiH, a ne pokrajina u Srbiji", kaže Kozar.
Propuštene prilike NATO-a
U BiH je 2009. godine postojala politička suglasnost za članstvo u NATO-u, kada su usvojeni i određeni dokumenti kojima se definira put BiH u Sjevernoatlantski savez. Put BiH u NATO preciziran je i u važećem Zakonu o obrani. Miloš Šolaja podsjeća da NATO nije dovoljno brzo reagirao u slučaju BiH, što je i drugim silama omogućilo djelovanje u ovoj zemlji, ali i regiji.
„Prilika za priključenje BiH NATO-u propuštena je 2009. godine, jer je Savez bio prespor i neodređen u pogledu prijema BiH. Od te godine Rusija, Turska pa i Kina su mnogo snažnije politički i ekonomski pristune na jugoistoku Europe. Zato mislim da bi jedna izbalansirana neutralnost sada bila bolje rješenje od nadmetanja velikih sila da ostvare prevlast u ovom dijelu svijeta. To se, prije svega, odnosi na BiH i Srbiju", kaže Šolaja.
Koncept neutralnosti u smislu članstva u vojnopolitičkim savezima primjenjivale su i druge europske države poput Austrije, Finske, Irske, Švicarske i Švedske. Oko srbijanskog modaliteta neutralnosti brojne su kontroverze, jer samoproglašena vojna neutralnost ne obvezuje zaraćene strane da je poštuju. BiH još traži svoj put, a aktualno političko vodstvo ove zemlje za sada je opredijeljeno za integraciju u Europsku uniju.