Može li se problem Kosova riješiti bez SAD-a?
23. siječnja 2019
Izgleda da se pitanje kosovskih carina za robu iz Srbije i Bosne i Hercegovine ne može riješiti bez SAD-a. Kako je izostao jači pritisak EU-a, kosovske vlasti su to shvatile kao poruku ohrabrenja i tek su nedavne reakcije američkih političara dovele do javnog preispitivanja odluke o uvođenju carina.
Koliko se može zaključiti, kosovski lideri su krenuli u medijsku akciju javne zahvalnosti Americi za sve što je učinila za neovisnost Kosova, ali su uslijedila i upozorenja da nepromišljeni i populistički potezi mogu ugroziti daljnju američku podršku.
Možemo li reći da će se sudbina kosovskih carina na kraju riješiti u Washingtonu? Politički analitičar Dragomir Anđelković smatra „da na Kosovu vlada takva geopolitička percepcija u kojoj postoji strah samo od Amerike. Mislim da bi ozbiljan pritisak Amerike doveo do brzog ukidanja carina. Europa ima poluge pritiska, ali nema autoritet".
Anđelković za DW pak konstatira da za sada nije jasno je li pritisak SAD-a praćen i prijetnjom nekom vrstom sankcija. „Jedna stvar je retorički pritisak, a druga stvar je efikasan pritisak. Je li ovo reakcija reda radi ili je to početak stvarne akcije – to znaju samo u Washingtonu."
Europska unija je već dugo posrednik koji njeguje mekši i principijelniji pristup od „često crno-bijelog pristupa američke strane", ističe za DW Jelena Milić, direktorica Centra za euroatlantske studije. „Ali, mislim da je baš to snaga EU-a. Unija, naravno, ima problem s konsenzusom oko svojih poruka jer mora uskladiti stav između zemalja članica, od kojih neke i nisu priznale Kosovo."
Sudbina carina bi trebala ovisiti od stava europski orijentiranih političara i birača na Kosovu, dodaje Jelena Milić: „Problem je što ne vidim proeuropski orijentiranog političara i proeuropske birače na Kosovu. Ta priča kosovskih političara da su oni za EU i NATO naprosto nije uvjerljiva: ako si za EU i NATO onda slušaš što ti oni govore i ponašaš se kao njihov partner."
„Na Kosovu postoji više stotina nevladinih organizacija koje financiraju EU i Amerika i ja ne vidim da se one oglašavaju i vrše unutarnji pritisak da se carine ukinu", skreće pažnju direktorica Centra za euroatlantske studije.
Novi format pregovora
Postoji snažno uvjerenje da bi veće uključivanje Amerike u dijalog Beograda i Prištine dovelo do uključivanja Rusije s druge strane. O tome su već govorili srpski političari, koji kažu da bi Srbija svakako zahtijevala novi format pregovora ukoliko se američka strana pojavi kao službeni sugovornik.
Dragomir Anđelković navodi da to „prije svega ovisi od toga želi li Amerika da se pregovori nastave i dalje pod okriljem EU-a ili se je spremna direktnije umiješati. Beograd bi u slučaju promjene formata svakako tražio da se uključi i Rusija, jer ne bi želio svoju sudbinu prepustiti samo Americi."
Je li EU prokockao svoju posredničku šansu? I što bi, poslije višegodišnjeg jalovog posredovanja, značio nastavak pregovora pod okriljem Bruxellesa? „EU će u narednom razdoblju biti zaokupljen izborima za Europski parlament. To znači da ne možemo imati velika očekivanja od dijaloga Beograda i Prištine sve dok ne vidimo novi odnos snaga unutar EU-a", ocjenjuje Anđelković.
Činjenicu da Kosovo reagira samo na pritiske Amerike Jelena Milić objašnjava naivnim shvaćanjem diplomacije kosovskih političara, koji pogrešno igraju na kartu izvjesnih neslaganja između EU-a i SAD-a. „A mislim da su se malo i zaigrali. To je loše za europsku perspektivu Kosova, kao što mislim da je loša i glasna šutnja Njemačke tim povodom", ističe Jelena Milić.
Izbori relaksiraju pritisak?
Vlast u Srbiji najavljuje mogućnost izvanrednih izbora i, kako sada stvari stoje, čeka se samo rasplet oko kosovskih carina. Pojedini analitičari smatraju da nema nikakvog smisla te dvije stvari dovoditi u vezu i da bi umjesto toga vlast morala objaviti kakav se plan sprema za Kosovo.
S takvim ocjenama se slaže i Jelena Milić. „Ako dođe do izbora, nadam se da će srpska javnost prije svega saznati od vlasti kako vide kompromis s Kosovom. Na kraju, oni će morati početi graditi demokratski konsenzus za tako nešto."
„Na tim izborima bi se trebalo provjeriti može li se dobiti kompromisno rješenje koje bi prihvatili vlast u Srbiji, EU i SAD, a da Srbija ostane na putu europskih integracija. Jer, pritisak na Srbiju da tek tako jednostavno prizna Kosovo u sadašnjim granicama ne može se izvesti demokratskim putem i takav pristup gura Srbiju u autokraciju", napominje Milić.
Dragomir Anđelković se također osvrće na pritisak kojem je Srbija izložena od strane Zapada, i ističe da je to tijesno povezano s pitanjem hoćemo li imati izvanredne izbore. „Beograd nastavak dijaloga nije povezao samo s ukidanjem carina već i s obvezom Prištine da ispuni obveze oko Zajednice srpskih općina. Ako se to ne ispuni, Beograd će biti prisiljen raspisati izbore kako bi taj proces na neki način obesmislio i kupio vrijeme."
„Ako dođe do izbora, sve staje, morat će se sačekati ishod izbora u EU-u, a onda se već ulazi u početak nove predsjedničke kampanje u SAD-u. Izbori svakako jesu način da se taj pritisak relaksira", napominje Anđelković.
Što, dakle, vlast želi provjeriti na izvanrednim izborima - ako ih promatramo kao pitanje unutarnje politike? Anđelković smatra da bi izbori u tom slučaju „trebali pokazati snagu vlasti i da se one nisu uplašile prosvjeda. Kada netko organizira prosvjede i postavlja neke zahtjeve, to je izazov vlastima. Ako vlast na to ne odgovori na neki način, onda kod svojih simpatizera i protivnika stvara dojam da je u strahu", zaključuje Anđelković.