"Zeleni islam" spašava Indoneziju od klimatskog kolapsa?

Nakon objavljivanja alarmantnog izvještaja Međuvladinog panela o klimatskim promjenama (IPCC) prije nekoliko tjedana, Indonezija je ponovo u centru globalne rasprave o klimi. Kao najveći svjetski izvoznik ugljena i palminog ulja, ova zemlja značajno doprinosi klimatskoj krizi. Otočna država je također sve više pogođena ekstremnim vremenskim prilikama. Teška suša je 2019. dovela do široko rasprostranjenih šumskih požara. Godine 2020. zemlja je doživjela ogromne poplave zbog najjačih padalina u posljednjih nekoliko desetljeća.

S više od 270 milijuna stanovnika Indonezija se suočava s enormnim društvenim i ekološkim izazovima - a sada pak svoju veliku priliku vidi u religiji. U zemlji s najvećom muslimanskom populacijom na svijetu pozivi na ekološki osviješteni islam sve su glasniji.

"Nema sumnje da nova islamska ekološka svijest jača kompletan ekološki pokret u Indoneziji", rekao je za DW Fahrudin Mangunjaja, predsjednik Centra za islamske studije na Nacionalnom sveučilištu u Jakarti. Ponovno promišljanje i prelazak na čistu energiju doima se kao imperativ, ali može li „zeleni islam" zaista pokrenuti dugo očekivanu promjenu?

Zemlja suočena s dilemom

Indonezija, zemlja s više od 17.000 otoka, suočena je s dilemom. Dva glavna klimatska grijeha koja, zajedno s odlaganjem otpada, stalno pune medijske naslovnice su dobivanje električne energije pomoću ugljena i krčenje šuma. Indonezija nije samo svjetski lider u izvozu ugljena za termoelektrane, već i najveći proizvođač palminog ulja, čime se svake godine uzrokuje krčenje šuma, odnosno nestanak velikih šumskih površina. No sve to predstavlja okosnicu tamošnjeg gospodarstva, koje bez izvoza energenata i palminog ulja ne može napredovati.

S druge strane, takav gospodarski model šteti upravo onima kojima bi trebao služiti: narodu Indonezije. Emisije stakleničkih plinova iz elektrana i krčenje šuma imaju značajan utjecaj na zdravlje i egzistenciju ruralnog stanovništva. Zbog klimatskih promjena, mnoge zabačene i siromašne provincije Indonezije suočene su s redovnim sušnim razdobljima koja značajno otežavaju borbu protiv siromaštva u toj zemlji.

Ekološki islam ulijeva nadu

Islam, religija koju prakticira oko 87 posto stanovništva Indonezije, sada bi trebao pružiti izlaz iz te dileme. "Zaštita prirode i životne sredine je jedna od zapovijedi islama. Zato je korištenje čiste energije također etički i moralno važno za muslimane", ističe antropolog Ibnu Fikri za DW. Zajedno sa svojim kolegom Freekom Colombijnom sa Slobodnog sveučilišta u Amsterdamu, on se bavio proučavanjem takozvanog "zelenog islama" u Indoneziji, interakcije između ljudi i okoline inspirirane islamskim idejama i učenjima.

Zeleni islam je sve prezentniji u politici. Vlada predsjednika Jokoa Widodoa nedavno je, zajedno s islamskim vođama, postavila cilj da se do 2060. godine postigne neto nulta emisija. To znači da se sve emisije stakleničkih plinova koje je uzrokovao čovjek putem kompenzacijskih mjera moraju ponovo ukloniti iz atmosfere. Držeći se ovog načela prošle godine je Ministarstvo životne sredine i šumarstva potpisalo sporazum o partnerstvu s Nahdlatul Ulamom (NU), najvećom muslimanskom organizacijom u zemlji, u cilju poboljšanja upravljanja okolišem i boljeg održivog upravljanja šumama.

Zaštita okoliša na lokalnoj razini

No prema Fahrudinu Mangunjaju to nije dovoljno. Nužnost povećanja svijesti o klimi još nije stigla do većine ruralnog stanovništva i vjerskih službenika u toj zemlji. Pri tome je, kako pojašnjava, esencijalno važno to što je istraživanje Katadata Insight centra iz 2020. pokazalo da građani Indonezije najviše vjeruju informacijama koje dobiju od vjerskih službenika.

Zato se u njegovom institutu u Jakarti, ističe Mangunjaju, radi na povezivanju stručnjaka i lidera u muslimanskom društvu i znanstvenika i praktičara za životnu sredinu. "Za vjerske službenike nije važno samo razumijevanje religioznih učenja, već i njihov značaj za zaštitu klime i svijest o provođenju konkretne akcije", kaže on. Trenutno se o tome brine oko 1.000 svećenika koji se bave zaštitom životne sredine i edukacijom u brojnim lokalnim zajednicama u zemlji - i taj trend je u porastu.

Internati kao jezgro klimatskog aktivizma

Prije svega, cilj je doprijeti do mladih i osvijestiti ih o problemu zaštite životne sredine. "Moramo više razmišljati o vlastitoj budućnosti kako bi naši učenici čim prije mogli pronaći odgovore na goruća ekološka pitanja i angažirati se u svojim lokalnim zajednicama", rekao je u izjavi za DW Katibul Umam, direktor Islamskog internata na otoku Madura.

Islamski internati su važan dio indonezijskog obrazovnog sustava. Samo internat na Maduri broji oko11.000 učenika. U njemu je veza između islama i zaštite životne sredine postala ključni zadatak. S uspjehom: škola je već sudjelovala u nekoliko projekata zaštite životne sredine kao što su pošumljavanje, održiva poljoprivreda i reciklaža – svi oni su regionalno orijentirani i inspirirani islamom.

Granice "zelenog islama"

Iako je taj smjer dobar, Umam je također svjestan da je islamski ekološki aktivizam u Indoneziji još uvijek u povojima. „Najvažniji izazov s kojim se suočavamo, ne samo u našim školama, već i u društvu, je pokazati zašto su ovi projekti relevantni za sve sfere života i budućih generacija."

Konačno, u Indoneziji ne postoji samo jedan tip islama, kako ističe antropolog Ibnu Fikri: „Zbog obveze prakticiranja vjere u Indoneziji (definirane Ustavom, nap. ur.) postoji ogromna raznolikost u prakticiranju islama. Za neke je to integrirano u svakodnevnu rutinu, drugi pak osjećaju manju pripadnost i muslimani su jer se moraju opredijeliti za neku vjeru."

Pluralizam kao šansa

Zato nije samo važno uskladiti islam i zaštitu okoliša, već i dugoročno ujediniti različite društvene grupe. A za to je potreban sveobuhvatan društveni pristup. Islamski znanstvenik Fahrudin Mangunjaja u pluralizmu Indonezije vidi veliku šansu. "Učimo mnogo iz predislamskih tradicija. Zbog naše demokratske situacije u Indoneziji ne poštujemo samo prirodu i okoliš, već sve ljude i njihove ideje", ističe on.

Ibnu Fikri je taj dojam također stekao tokom svojih terenskih istraživanja u indonezijskim zajednicama. To je "kulturna ekološka svijest", zajednička igra religije, tradicije i lokalnih praksi, koja motivira ljude da zaštite okolinu. Pa čak i ako je riječ o dugom putu: islam u budućnosti može biti važan izvor inspiracije za mnoge Indonežane u izgradnji ekološke svijesti i stvarnoj promjeni njihovog ponašanja, smatra ovaj znanstvenik.

Pratite nas i na Facebooku, preko Twittera, na Youtubeu, kao i na Instagramu