Mučenja na istoku Ukrajine

"Bilo je prašnjavo i tamno u ćeliji, a ponekad toliko vruće da sam morao leći pored vrata da bih mogao uhvatiti malo zraka. Imao sam više ognojenih rana, ali liječnika nisu pozvali." Ovo su riječi Anatolija Poljakova kojega su proruski separatisti nezakonito zatvorili u Luhansku.

Artjom, koji ne želi otkriti svoje pravo ime, kaže da su njega ukrajinske snage sigurnosti držale u Mariupolju i u Harkivu: "Ćelija je bila velika otprilike osam puta osam metara. Prozor je bio zatvoren rešetkom i pokriven plastičnom folijom da ne možemo vidjeti ulicu. U ćeliji je bilo 11 zatvorenika kada sam ja tamo doveden. Tri puta dnevno smo dobijali dvije žlice kaše i mali komad kruha sa čajem. Subotom i nedjeljom smo imali samo doručak sa čajem."

Anatolijeve i Artjemove izjave se mogu pročitati u zajedničkom izvještaju Amnesty Internationala i Human Right Watcha pod naslovom "You Do Not Exist. Arbitary Detentions, Enforced Disappearances, and Torture in Eastern Ukraina" koji je predstavljen u četvrtak u Kijevu. U njemu je opisano 18 slučajeva ilegalnog odvođenja civila u zatvore. U osam slučajeva je riječ o lišavanju slobode od strane proruskih separatista. No isti broj nezakonitih uhićenja se predbacuje i ukrajinskoj vojsci. Svaki put su žrtve optužene za suradnju s neprijateljem ili simpatiziranje neprijatelja.

"Tek vrh ledenog brijega"

Ovih 18 slučajeva je, međutim, "tek vrh ledenog brijega", upozoravaju borci za ljudska prava. Stvarni broj ilegalno uhićenih civila danas ne bi mogao nitko utvrditi, navode oni. "S jedne strane su uhićenja tajna, a s druge strane je teško razgovarati sa žrtvama. Ljudi strahuju da će ponovo biti zatočeni ili da će njihove obitelji imati problema", kaže zamjenik direktora za regiju Europe i Centralne Azije u Amnesty Internationalu Denis Krivosheev.

Predstavnicima Amnesty Internationala i Human Rights Watcha je ipak pošlo za rukom razgovarati s 40 žrtava, članova njihovih obitelji i svjedoka. Oni su također posjetili područja gdje se vode anti-terorističke operacije, koja kontroliraju proruski separatisti. Istraga je trajala šest mjeseci. Većina slučajeva se odnosi na 2015. i na prvu polovinu 2016. godine.

Postoje li tajni zatvori?

Borci za ljudska prava navode da u međuvremenu civile ne uhićuju slučajno separatističke grupe, već najčešće ciljano tzv. "ministarstva sigurnosti" samoproglašene "Narodne republike" u istočnoj Ukrajini. Na ukrajinskoj strani uhićenja ne provode više bataljuni dobrovoljaca, već prije svega ukrajinska služba sigurnosti SBU. U izvještaju se navode tri slučaja u kojima su civili boravili u zatvoru između šest tjedana i 15 mjeseci. Borci za zaštitu ljudskih prava ne isključuju mogućnost da u Harkivu, Kramatorsku, Mariupolju i Isjumsu postoje "tajni zatvori SBU-a".

Tatjana Lokšina, zadužena za Europu i Centralnu Aziju u Human Rights Watchu, rekla je za DW da je početkom 2016. godine 16 osoba bilo zatočeno u zatvoru SBU-a u Harkovu. "Oni su tamo bili držani ilegalno. Službeno ti ljudi uopće nisu postojali", naglašava ona i dodaje: "Kada je riječ o sumnji o postojanju tajnih zatvora SBU-a, mi se oslanjamo na izjave više osoba koje smo ispitivali neovisno jedne od drugih. Ove osobe na vrlo sličan način govore o tome kako su uhićene, kako su ćelije izgledale i tko je u njima boravio. One također imenuju druge izbjeglice. Ove informacije se podudaraju", kaže Lokšina. Ona dodaje i da SBU negira postojanje neslužbenih zatvora. No SBU je, kako kaže Lokšina, obećao da će dostaviti odgovarajuće informacije koje traže borci za zaštitu ljudskih prava.

Borci za zaštitu ljudskih prava traže istrage

Amnesty International i Human Rights Watch zahtijevaju da se zaustave nelegalna i tajna zatvaranja kao i zlostavljanja civila. Slučajevi povrede ljudskih prava, koji su do sada poznati, moraju biti ispitani i odgovorni za to moraju biti kažnjeni. Prikupljene informacije borci za zaštitu ljudskih prava žele staviti na raspolaganje međunarodnim organizacijama i Ujedinjenim narodima, ali i ukrajinskoj vladi i vođama samoproglašene "Narodne republike Donjeck i Luhansk".

Borci za zaštitu ljudskih prava svoj izvještaj žele predstaviti i Rusiji. "U onoj mjeri u kojoj ruska strana ima utjecaj na tzv. Narodnu republiku Donjeck i Luhansk, ruska strana je i obvezna poduzeti određene mjere. Mučenja i lišavanje slobode su zločini koji moraju biti ispitani", zahtijeva Denis Krivosheev iz Amnesty Internationala.