Muškarci ne smiju iz Ukrajine zbog jednog pečata

Andrej živi u inozemstvu duže od desetljeća, a u Ukrajinu je došao sredinom veljače na sahranu ocu. Trebao je ostati nekoliko dana, a onda se vrati u Miami gdje živi. No nakon ruske invazije Kijev je zabranio muškarcima između 18 i 60 godina da napuste zemlju. Andrej je tako ostao s jednim koferom punim zimske odjeće.

Supruga se vratila u SAD, sestra i majka su izbjegle u Latviju. Andrej je zato očajan i na sve načine se pokušava vratiti na Floridu, svojoj ženi i svom poslu. I normalnom životu.

Zvuči kao nevjerojatni peh, ali slučaj ovog čovjeka nikako nije usamljen. I Vitalij, medicinski tehničar koji radi u Češkoj, također je prisiljen na ostanak u Ukrajini jer je u trenutku ruskog napada bio u posjetu roditeljima. Vito, zaposlen u muzeju u Ujedinjenim Emiratima, sada je ostao bez prihoda za obitelj jer ne može napustiti Ukrajinu.

DW je pričao sa osmero ljudi u sličnoj situaciji, a većina je zamolila da ne spominjemo prezimena kako ne bi trpjeli posljedice.

Nedostaje jedan pečat

Neki rade i dalje, putem interneta, ali je većina odvojena od obitelji. Svi kažu da im je zabrana napuštanja Ukrajine poremetila život, a neki su zbog toga ostali bez sredstava za život. „Ne mogu shvatiti zašto su vlasti donijele ovakvu odluku", kaže nam Andrej. „Vjerojatno se ne žele baviti s nama jer nas je samo par tisuća."

On je pokrenuo grupu na mreži Telegram kako bi se povezao s drugima koji imaju isti problem. Ima za sada 130 članova, ali je supatnika sigurno daleko više. Svi ovi ljudi dobro poznaju ovaj problem. Naime, službeno Ukrajincima koji imaju boravište izvan Ukrajine odlazak nije zabranjen. Ali kao dokazi se ne priznaju boravišne dozvole drugih zemalja.

Potreban im je poseban pečat u putovnici da ne žive u zemlji, a taj se pečat u ratnom kaosu ne može dobiti. Takav pečat prije rata nije bio obvezan i praktično ničemu nije služio. „Na papiru mi smijemo kući“, kaže Mikola, znanstvenik koji radi u Njemačkoj. „Ali u praksi ne možemo."

Granična policija je potvrdila da ovim ljudima treba pečat. „Ako žive u inozemstvu ali nisu registrirali odlazak u skladu sa službenom procedurom, oni nažalost ne mogu napustiti Ukrajinu."

Nemoguća misija

Da bi dobili taj pečat, ljudi prvo trebaju dobiti dozvolu ureda za migracije, odjaviti se iz lokalnog registra vojnih obveznika i odjaviti adresu u Ukrajini. Čak i prije ruske agresije za takvu proceduru je trebalo tri mjeseca.

Danas je nemoguće – čak i na zapadu zemlje gdje nema ruskih napada mnogi uredi lokalne uprave su zatvoreni. „To je kao nemoguća misija“, kaže Mikola. U uredu u Kijevskoj oblasti, gdje je registriran Andrej, za DW je potvrđeno da mu se trenutno ne mogu izdati potrebne dokumente jer nemaju pristup datotekama.

Procjenjuje se da je od oko šest milijuna Ukrajinaca koji žive u inozemstvu svega nekoliko stotina tisuća njih prije rata prošlo proceduru i dobilo famozni pečat.

„To nisu patrioti"

Oleksandr Diubanov, menadžer u jednoj njemačkoj tvornici za proizvodnju plastike u Latviji, kaže da je već pao u depresiju. Htio je nakratko do Kijeva, po putovnicu za novorođenog sina, a sada već tri mjeseca nije vidio obitelj. Iz tvornice u Latviji za DW kažu da su pokušavali intervenirati u ukrajinskom veleposlanstvu – bez uspjeha.

Ljudi s kojima je pričao DW kažu da je dodatni problem i stigma koja pada na sve muškarce koji žele napustiti zemlju. Ratno pravo je produženo za još mjesec dana. Iako ne moraju svi u rat, i dalje ne mogu napustiti zemlju.

„Kažu sram ih bilo, to nisu patrioti. Ali mi samo hoćemo raditi i hraniti obitelji“, kaže Andrej. Priča da dio zarade donira za pomoć ukrajinskim volonterima i vojsci.

Ali, volio bi konačno otići kući na Floridu i vidjeti suprugu. „Razočaran sam Zelenskim i vrlo ljut na vlasti“, kaže on. Razumije da postoje preče stvari od njegovog slučaja, ali smatra da ne traži mnogo – samo hoće kući.

Pratite nas i na Facebooku, preko Twittera, na Youtubeu, kao i na Instagramu