Na kavi sa selefijama

Na jednoj benzinskoj postaji u Bonnu nalazimo se s trojicom muškaraca obučenih u trenirke, vani pada kiša. Ovo je mjesto susreta za zakazani intervjuu s dvojicom selefijskih propovjednika. U minutu nakon 17 sati pojavljuje se jedan muškarac. "Da, mi smo radikalni", kaže i smiješi se. Ovaj čovjek potpuno obrijane glave, star 20-tak godina nakon kratkog predaha dodaje: "Radikalno smo točni". Ne pruža mi ruku. "Morate to shvatiti", kaže. Nepružanje ruke u zapadnim zemljama shvaća se kao uvreda. Međutim, njegova stroga interpretacija Kur'ana mu zabranjuje da se rukuje sa ženom.

Ovaj čovjek objašnjava da će moj razgovor s propovjednicima snimati. "To je sigurnije za tebe, a sigurnije je i za nas. Ti najvjerovatnije ne želiš biti u kadru, zar ne?" Dvojica propovjednika koji u svakom slučaju trebaju biti u kadru, sjede u kafiću koji se nalazi preko puta benzinske pumpe. Iz jednog zvučnika čuje se turska glazba. Stariji od njih, Ibrahim Abu Nagie, miješa kavu, a mlađi Abu Dujana se igra sa svojim bijelim iPhoneom. Ljubazno me pozdravljaju, mašu konobarici i uzvikuju: "Sestro, molim te donesi još jednu kavu."

Vraćanje "izvornom" islamu

Njih dvojica su "selefijski propovjednici koji su opasni" - to mi je rekao jedan glasnogovornik Službe za zaštitu ustavnog poretka u Sjevernoj Rajni Vestfaliji, prije ovog razgovora. Jedan stručnjak sa Sveučilišta u Osnabrücku tu je izjavu relativirao: "Da ultraortodoksni jesu, ali opasni? Ne baš!", To mi je rekao Elkaham Sukhni. On radi pri Institutu za islamsku teologiju u Osnabrücku. Selefizam je konzervativna struja koja se oslanja na rani islam - iz vremena božjeg poslanika Muhameda. "Kasnije pravne odluke i tumačenja selefije odbijaju", dodaje Sukhni.

"Pravi islam" tako ga naziva propovjednik iz Bonna Ibrahim Abu Nagie. Sebe on jednostavno samo opisuje kao muslimana. Ne želi da ga se naziva selefijom. "To je izraz koji mediji i političari koriste kako bi podijelili muslimane". Drugi propovjednik Abu Dujana govori i o "planiranom huškanju" kroz medije i politiku. "Cionistički savjetnici" su to savjetovali vladi, nadopunjuje ga Abu Nagie i smiješi se. On je kao 18-godišnjak iz Gaze došao u Njemačku. Kaže da je u Gazi sanjao o tehnici i disciplini.

"Sada će te pitati o šerijatu", kaže Abu Dujana. Prolazi rukom preko svoje duge crne brade koja podsjeća na nekog kubanskog gerilca. Elokventan je, jer kako naglašava, školovan je, a bio je upisan i na fakultet. Naravno da bi želio da je šerijatski zakon na snazi i u Njemačkoj, ali to, kako kaže, još nije moguće. Šerijatski zakon ne predviđa da se nekome odmah odsječe ruku, postoje pravila i pravni eksperti, naglašava.

"Zabrinuti smo"

Prema procjenama Službe za zaštitu ustavnog poretka, u Njemačkoj trenutno ima oko 3.800 selefija, tendencija u porastu. Samo manjina zagovara nasilje. Selefije spremne na nasilje su "manjina u manjini", naglašava i stručnjak za islam Elhakam Sukhni. Od tri selefijske grupe, ta je najmanja. Pored njih postoje i ultraortodoksni: "Žene nose burke, muškarci duge haljine". Oni žive u paralelnom društvu, kaže Sukhni. Na kraju postoji i grupa okupljena oko Abu Nagieja i Abu Dujana, "koja je u posljednje vrijeme zapažena jer se bavi misionarstvom", kaže Sukhni.

Abu Nagie i Abu Dujana su se upoznali u jednoj džamiji u Frechenu kod Kölna. Već osam godina se bave misionarstvom. Oni to nazivaju "pozivom na islam". Ibrahim Abu Nagie govori da se radi o marketingu i ljubavi prema bližnjem. Svoje propovijedi su najprije snimali na CD-ove i dijelili ih, kasnije su poruke širili putem interneta, poklanjali Kur'ane i organizirali seminare kako bi privukli pristalice.

Ibrahim Abu Nagie kaže da ga svakodnevno nazivaju ljudi, nekad i preko 200 puta na dan. "Riječ je o očajnim muslimanskim učenicama koje ne žele ići na satove plivanja." Njima, kako kaže, savjetuje da direktoru škole poklone Kur'an i da budu strpljive.

Zainteresiranost mladih

Zašto je selefizam atraktivan posebno za mlade ljude? Penjem se stepenicama u tamnom stubištu jedne džamije u Bonnu, kako bih pronašla odgovor na to pitanje. Jedna učenica koja razgovara sa svojom kolegicom ustaje i pruža mi ruku. Rukovanje među ženama je kod selefija dozvoljeno. "Da li si ti konvertirala?", pita me. Blago se smiješi. Istrošene serdžade (tepih za molitve) na podu izgledaju kao kakav mozaik. Kroz loše izolirane prozore ulazi hladan zrak, a čuje se i buka automobila koji prolaze ulicom.

"Ako Bog da, spoznat će pravu religiju" šapće jedna starija žena djevojci na arapskom i ukazuje na novinarku. Djevojka klima "ako Bog da", odgovara. Ne smeta joj kako ističe, što ljudi na ulici bulje u nju jer nosi burku i što ponekad zbog toga ima problema u školi. Alah će je, kako navodi, kasnije nagraditi za sve napore. "To su prije svega mladi između 15 i 20 godina starosti koji u salafizmu vide apsolutnu istinu", kaže stručnjak za islam Sukhni. Postoji, kako navodi, naravno mogućnost da jedan mali dio njih zagovara nasilje.

Dvojica propovjednika u Bonnu kažu da bi sa mladima vodili razgovore kada bi primijetili da se interesiraju za nasilje. "To nije tabu tema", kaže Abu Dujana i dodaje da mladi ljudi koji su "u tom stadiju", uopće ne dolaze kod njih. "Naravno da postoje crne ovce", ističe Abu Dujana. U njegovom glasu se osjeti i malo ljutnje. "Svaki vikend, tijekom neke utakmice, ili demonstracija ljevičara se bilježi nasilje. Samo se na selefije se pokazuje prstom." On ne razumije kako kaže, da političari s njima ne sjednu za stol i razgovaraju. Ibrahim Abu Nagie klima glavom. Kaže da se on neće sastajati sa političarima, čak ni sa Angelom Merkel. "Jedino ako želi preći na islam", ističe.

Na kraju mi dvojica propovjednika poklanjaju primjerak Kur'ana i pitaju da li želim ponijeti više primjeraka i podijeliti ih u redakciji. Nekoliko još imaju u autu i slobodno ih mogu ponijeti, govore mi.