Nacionalisti u novoj bugarskoj vladi

Bugarska ima novu vladu, a ta vlada ima dobre izglede da na vlasti ostane stabilna tijekom cijelog mandata, na euro-atlantskom kursu. Novi stari premijer Bojko Borisov, koji je do sada dva puta uzastopno obavljao tu dužnost, jedan je od rijetkih predsjednika vlade u srednjoj i istočnoj Europi koji se bespogovorno pridržavaju zajedničkog kursa Europske unije. Njegova stranka desnog centra GERB (Građani za europski razvoj Bugarske), članica je Europske pučke stranke, a sam Borisov dobro je poznat po svojoj naklonosti, pa čak i po divljenju koje iskazuje za njemačku kancelarku Angelu Merkel i predsjednika Europske komisije Jeana-Claudea Junckera.

Trojica zdesna

Istovremeno, u novoj vladi su po prvi put i nacionalisti, a tu činjenicu strani mediji ocjenjuju kao „skretanje udesno". To ipak nije tako jednostavno. Između tri stranke koje su formirale savez „Ujedinjeni patrioti" (VP), postoje s jedne strane određena neslaganja, ali ono što im je zajedničko jest uglavnom prijateljska orijentacija prema Moskvi, ljevičarski populizam i ekonomska politika.

O „Ataki", jednoj od stranaka u tom savezu, često se govori da ju izravno financira Rusija. Predsjednik te stranke Volen Siderov, koji osobno neće biti član vlade, poznat je kao antisemit, ali i po napadima njegovih pristaša na džamije i „lovu na ciganske kriminalce". Prijatelj Moskve je i Krasimir Karakačanov, novi ministar obrane i čelnik VMRO-a, druge stranke iz toga nacionalističkog saveza. Karakačanov je ujedno i zamjenik premijera, a do demokratskih promjena u Bugarskoj bio je član komunističke tajne službe. Zato njegovo zalaganje za NATO za mnoge promatrače prije predstavlja oportunizam, nego uvjerenje. Treći član saveza je novi potpredsjednik vlade bez portfelja Valerij Simeonov. On je čelnik Nacionalne fronte za spas Bugarske, poznat također po svojim zloglasnim, rasističkim ispadima.

Sva trojica već godinama šire mržnju protiv Roma, izbjeglica i migranata, i zalažu se za podizanje ograde na granici s Turskom, što nailazi na dobar prijem kod dijelova bugarskog stanovništva. U toj zemlji je raširen strah da bi Erdogan mogao „otvoriti branu i preplaviti Bugarsku izbjeglicama". Zajedničko za sve tri nacionalističke stranke prije svega su protu-turska retorika, verbalni napadi na tursku manjinu u Bugarskoj i stajalište da bi ta zemlja trebala postaviti posebne uvjete kada je riječ o priključivanju Europskoj uniji zemalja Zapadnog Balkana, prije svega Makedonije i Srbije.

Reforme pod upitnikom

U biti pitanje Europske unije predstavlja prioritet za novu vladu u Sofiji, jer Bugarska od 1. siječnja 2018. godine preuzima polugodišnje predsjedanje Unijom. Ona će tako imati ne samo ključnu ulogu kada je riječ o pregovorima o proširenju EU-a, već i kada je riječ o Brexitu. Zbog toga je Borisov formirao sasvim novo Ministarstvo za predsjedanje Europskoj uniji i na njegovo čelo postavio Lilijanu Pavlovu. Ministrica vanjskih poslova i zamjenica premijera bit će Ekatarina Začarijeva, koja će također biti odgovorna i za reformu pravosuđa. Upravo je pravosuđe već godinama Ahilova peta Bugarske. Smatra se da je ta zemlja najkorumpiranija u Europskoj uniji. Komisija u Bruxellesu to također uočava kao najvažniji problem što se – doduše u uvijenoj diplomatskoj formi – potvrđuje i u njezinim godišnjim izvještajima o Bugarskoj.

Ipak, promatrači u Sofiji su sumnjičavi da bi reforma pravosuđa zaista mogla biti pokrenuta: u toj zemlji su previše bliske i netransparentne veze politike, pravosuđa i oligarha. Sumnjičavost vlada i glede uloge Bugarske kao predsjedateljice Europske unije: ta zemlja do sada nije iznijela nikakve jasne političke stavove kada je riječ o Brexitu ili proširenju, niti je formirala nužne strukture za uspješno predsjedanje Uniji.

Na europskoj pozornici

Sigurno je jedno, rad buduće bugarske vlade bit će u biti one-man-show Bojka Borisova, kako u unutarnjoj, tako i u vanjskoj politici. Za očekivati je da će premijer pokušati profilirati se kao važan europski političar. On je više puta naglašavao da Bugarska može igrati ključnu ulogu u zategnutim odnosima EU-a s Turskom, ali i s Rusijom. Njegova podrška zajedničkoj politici o izbjeglicama za Bruxelles ga čini nezaobilaznim.

Opća očekivanja od trećeg kabineta Bojka Borisova mogu se sažeti ovako: (skoro) sve ostaje po starom. Premijer je u velikoj mjeri zadržao svoje ministre iz prethodne vlade, zemlja financijski stoji dobro sa suficitom u proračunu nešto većim od milijardu eura i predizborna obećanja o povećanju prihoda vjerojatno će djelomice biti ispunjena. Međutim, zemlji još dramatično nedostaje novac za dva vrlo važna sektora: zdravstvo i obrazovanje. Bez obzira na to, može se očekivati da će Borisov vjerojatno uspjeti ukrotiti nacionaliste i ovaj mandat izgurati do kraja.