Nafta (ipak) sve jeftinija

Već ovog četvrtka u nekim njemačkim pokrajinama počinju ljetni školski praznici i tradicija je da i naftni koncerni svakako žele zaraditi koji milijun eura više tako da baš u tom tjednu obično poskupi gorivo. I ove godine su cijene nešto skočile - to u pravilu rade složno sve kompanije, ali to je u razmjerno skromnim razmjerima. Na kraju, čak niti to nije uspjelo pomutiti radost pred put na ljetovanje.

U prosjeku, naravno ne računajući skupe benzinske crpke uz autoceste, u njemačkim gradovima litra dizela košta oko 1,08 eura, što je čitavih deset centi manje nego sredinom travnja. Jeftiniji, dakle ekološki super pomiješan s bioetanolom E-10 košta euro i 28 centi umjesto 1,37 koliko je koštao prije par mjeseci.

U ovom slučaju bila je greška unaprijed kupovati gorivo za ovo ljeto, makar na primjer zračni prijevoznik Lufthansa to uvijek čini i mora činiti. Čak 70% svog kerozina Lufthansa kupuje na terminskom tržištu i tako ispada da će ovaj zračni prijevoznik ove godine potrošiti 5,4 milijarde eura za gorivo, oko 500 milijuna više nego u godini 2016. No čak ni to neće ugroziti lijepu dobit i rast vrijednosti dionica Lufthanse, prije svega zbog veće potražnje, bolje iskorištenosti kapaciteta i manje problema s osobljem i štrajkovima. Povrh toga, Lufthansa sada u doba jeftine nafte dogovara poslove za sljedeću godinu tako da će i ona imati koristi od toga.

Dogovor o skupljoj nafti

Zašto je nafta sve jeftinija? Usprkos tome što se, nema tome dugo, nekoć svemoćna Organizacija zemalja izvoznica nafte (OPEC) na poticaj same Saudijske Arabije složila (Težak put do skuplje nafte) smanjiti svoju dnevnu proizvodnju. Ta redukcija je isprva bila vremenski ograničena, ali i nedavno su se složili da tu mjeru provode sve do ožujka sljedeće godine. Ono što ovoj odluci daje dodatnu težinu jest što joj se iznimno priključila čak i Rusija čiji je ministar energetike Aleksander Novak to objavio velikim riječima kako počinje "novo razdoblje suradnje" Rusije s OPEC-om.

Usprkos svemu, cijena nafte pada. Najkvalitetnija nafta marke Brent iz Sjevernog mora je još u travnju bila oko 55 dolara po barelu, u ovim danima oscilira, ali se uvijek iznova spušta na oko 45,5 dolara po barelu. Ne samo da su zalihe dobro popunjene, nego se i sve više tankera punih nafte pretvara u svojevrsno plutajuće skladište. U "normalnim" okolnostima, nafta u tim tankerima mijenja vlasnika gotovo svakih nekoliko milja puta od zemlje gdje je izvađena pa do odredišne luke, danas niti na cilju još nema novog vlasnika.

Bolje rekavši, špekulanti si mogu priuštiti čekanje da prijevoznici izgube živce jer je to ipak malo previše skup način skladištenja i da tu naftu onda prodaju za još nižu cijenu. Jer neki analitičari smatraju kako bi barel u dogledno vrijeme mogao pasti i ispod 43 dolara.

OPEC više nije ono što je nekad bio...

Jedan od razloga je svakako Libija. Doduše, ona je članica OPEC-a, ali uz Nigeriju i donekle Iran, ona je dobila svojevrsnu "poštedu" od smanjivanja ponude. Zbog rata tamo je drastično pala eksploatacija, a još veći je problem bio transport libijske nafte na svjetsko tržište. Ali i tamo se stanje stabilizira i trenutno je proizvodnja nafte u Libiji na najvišoj razini protekle četiri godine. Tamo bi stanje ubrzo čak moglo postati još bolje - ne na kraju možda i uz pomoć njemačkog koncerna Wintershall (u vlasništvu BASF-a) koji se javio za čitav niz koncesija u Libiji.

Drugi razlog je SAD i njegova nafta dobivena iz škriljevca. Gdje god su zemlje OPEC-a pokušale smanjiti ponudu kako bi povećale cijenu, odmah je kupcima ponuđena takva američka nafta. Naftni stručnjaci upozoravaju da to ne može potrajati kod ovih cijena: takav način eksploatacije (tzv. fracking) je skup i zapravo se isplati tek kad cijena naraste na preko 70 dolara po barelu. Ali prednost te metode jest i da se može obustaviti i pokrenuti, već prema stanju na tržištu.

Pa zašto se ne uzbuđujete?

Ali na tržištu nafte vlada doista čudna "bonaca". Inače bi cijena doslovce podivljala već i zbog manje krize nego što je ova između Saudijske Arabije i Katara. Treba imati pred očima, što bi ona mogla značiti: zapravo je i tu riječ o starom rivalstvu između Saudijske Arabije i Irana (uz tradicionalno izdašno kumovanje Washingtona), a već i teoretska mogućnost vojnog sukoba u regiji u kojoj su najveće zalihe nafte i plina našeg planeta u normalnim bi okolnostima izazvala pravu histeriju na burzama čitavoga svijeta. A ovako, cijena tek malo oscilira i uglavnom - pada.

Ma koliko se vozači veselili, pesimisti među gospodarskim stručnjacima smatraju da je jeftina nafta zapravo loš znak. To znači i da gospodarstva ne trebaju toliko nafte, drugim riječima da se ne proizvodi i ne "okreće" dovoljno da bi to "ubrzalo krvotok" crnog zlata koje je još uvijek glavni energent našeg svijeta. Eugen Weinberg, energetski specijalist u Commerzbanku, ipak misli kako je jeftino gorivo "prije blagoslov nego prokletstvo", jer na kraju, uštedom na energentima on potiče i potrošnju druge vrste.

To će valjda pokazati i njemački turisti koji ovih dana kreću na odmor. Kad su već uštedjeli na benzinskoj crpki, taj će novac onda lakše otići na sladoled ili na večeru za čitavu obitelj. Na koncu, i svjetska ekonomija je zapravo zbir mnogo malih, kućnih blagajni i njihovih novčanih briga...