Najpoznatija berlinska vlasnica zalogajnice

“Već je pola jedanaest, a nema skoro ništa prometa“, ljuti se 72-godišnja Waltraud Ziervogel. U redu stoji tek šačica ljudi kako bi kupili legendarne “Konnopke“, kobasice koje su dobile naziv prema njezinom ocu, Maxu Kannopkeu. Od svoje devetnaeste godine radila je uz oca, a sredinom sedamdesetih preuzela je zalogajnicu u prikolici na Prenzlauer Bergu, četvrti poznatoj po klupskoj sceni.

Kobasica u kvartu s klubovima

“Svako jutro ustajem u pola četiri“, kaže mala, agilna žena s naočalama, “a u pola pet sam u prikolici. Moramo sve pripremiti kako bismo u pola šest otvorili.“ I zaista, već u pola šest ujutro dolaze prvi kupci “currywursta s pomfritom.“ To su posljednje noćne ptice, koje su upravo napustile plesne podije nekog od brojnih klubova u okolici. U jedan popodne Waltraud Ziervogel zamjenjuje sin, a ona se tada brine za papirologiju i račune.

Težak posao od jutra do večeri

Prenzlauer Berg nije oduvijek bio kvart s klubovima i brojnom mladom publikom. “Kada je nakon Drugog svjetskog rata moj otac ovdje postavio svoju trafiku s kobasicama, to je bila radnička četvrt“, kaže Waltraud i dodaje kako danas ovdje žive studenti sa zapada, odvjetnici i liječnici. A nekadašnji stanovnici odavno si već u Prenzl' Bergu ne mogu priuštiti plaćanje stanarine.

Legendarna mješavina kečapa s istoka

Njezin otac Max Konnopke počeo je 1942., zajedno sa svojom suprugom, na malim štandovima prodavati kobasice. Glavni hit zalogajnice - currywurst - nastao je tek kasnije. Ziervogelov brat je u pedesetim godinama radio u Zapadnom Berlinu. Grad je već bio podijeljen, ali bez zida. Doznao je za currywurst i recept je donio ocu u istočni dio Berlina. Kao obrazac služila je tuba kečapa sa Zapada. “Zatim smo pokušali proizvesti nešto s koncentratom i pireom od rajčica, nešto što je imalo sličan okus. Jer do pravoga ketchupa mi na Istoku nismo mogli doći“, kaže Ziervogel. I danas još ta specijalna Konnopkeova mješavina ima isti okus kao tada - slasan i nezamjenjiv.

Sve se mijenja, Konnopke ostaje

U glavnom se gradu proteklih desetljeća gotovo sve promijenilo. Konnopkeova zalogajnica je ostala konstanta. Ona je bila tu kada se gradio Berlinski zid, bila je tu kada je i pao. Tada su došli ljudi sa Zapada. Svi su htjeli kupiti currywurst, no na žalost njihov se novac nije mogao primiti, prisjeća se Ziervogel uzbudljivih dana nakon promjena. Berlin je njezin grad i negdje drugdje, kako kaže, uopće ne bi mogla živjeti. No, što joj se toliko sviđa u njemu? “To što se toliko toga događa. Ovdje se stalno nešto mijenja", zaključuje Waltraud Ziervogel.