„Najprije je bilo dragovoljaca, a sada ih više nema“

„Rezervisti" iz samoproglašenih narodnih republika Donjecka i Luganska pozvani su par dana uoči ruske invazije da se jave u vojne redove. U pitanju su ljudi koji su već ranije apsolvirali obuku u ukrajinskoj vojsci.

„Moj prijatelj je bio na bolovanju“, priča nam Ana* (41), „ali šef ga je pozvao i rekao da se javi i ponese samo nužne stvari. To je bilo 21. veljače, i odmah je ostao u vojsci."

Dan kasnije je Denis Pušilin, vođa separatista u Donjecku, objavio opće novačenje. Svi mladići između 18 i 27 godina, koji nikada nisu služili vojsku, morali su se javiti u takozvanu „narodnu miliciju".

„Neki su otišli dragovoljno, neki nisu ni pozvani, drugi su kupljeni po ulicama, a treći su se pak pojavili tek nakon što su službeno dobili poziv“, priča nam Jevgenij (19). Njega su liječnici proglasili nesposobnim za vojnu službu.

„Lov" na vojno sposobne

U dvije oblasti koje su jednostrano proglasile neovisnost, ali su dobrim dijelom i dalje pod kontrolom ukrajinskih snaga, muškarci starosti do 55 godina ne smiju otići u Rusiju. Moguće da će separatisti narediti da svako tko to može - uzme pušku u ruke.

To se dijelom već dogodilo. Pušilin je koncem veljače naložio da svako poduzeće oslobodi barem polovinu radnika kako bi mogli u rat. Sredinom ožujka je naredio da se i muškarci stariji od 65 godina jave u službu u specijalnim jedinicama Ministarstva unutarnjih poslova.

Prema informacijama DW-a, u dvije samoproglašene republike traje „lov" na vojno sposobne muškarce. „U Lugansku hvataju ljude, a patrole isto rade u Donjecku. Jednom sam bila u autobusu kad su iz njega izvlačili rudare u grupama“, priča Aleksandra (45) iz Donjecka.

Mobilizacija razara privredu te regije. U Donjecku se ljudi žale na zatvorene prodavaonice ili manjak vozača gradskog prijevoza, navodno nedostaje i majstora. Mobilizirani su i muškarci iz Donjecke filharmonije – to je postalo jasno kad se čulo da je kod Mariupolja poginuo pijanist Nikolaj Svjagnjicev.

„U većini kolektiva su mobilizirani agronomi, vozači traktora, ljudi koji upravljaju strojevima i bravari. Njihov izostanak je spriječio pravovremenu proljetnu sjetvu“, žali se čak i Ministarstvo poljoprivrede u Donjecku.

Daleko od kuće

Službeno, roditelji i supruge muškaraca bi trebali znati gdje su ti ljudi. „Ima onih koji već dva mjeseca ne znaju gdje su im bližnji a niti jesu li oni još živi", žali se Marija (33).

Ukrajinska obavještajna služba SBU redovito objavljuje snimke ljudi iz oblasti Donjecka i Luganska koji su zarobljeni daleko od kuće – poslani su na frontu kod Harkiva, Sumija ili Nikolajeva. „Mi smo za Rusiju samo robovi", kaže jedan zarobljeni proruski borac u insceniranom videu. Navodno se predao u blizini Sumija.

Mladić Jevgenij tvrdi da na front idu i ljudi bez ikakve obuke. „Najprije je bilo dragovoljaca, a sada ih više nema“, kaže. Jer, navodno pročulo se kako ih tretiraju i koliko je loša opskrba. Iako nesposoban za službu, Jevgenij slabo izlazi na ulicu „da ne privuče pažnju patrola“.

„Izlazim samo uvečer u prodavaonicu u susjedstvu da kupim nešto, pa i to oprezno“, kaže i Dmitrij (53). Kaže, čuje od prijatelja i kolega da kriju sinove recimo kod njihovih djedova i baka. Tvrdi da se od vojske mogu izvući samo oni koji imaju dosta novca da podmite koga treba.

Aleksandra iz Donjecka kaže da postoji i drugi način – njezin poznanik je navodno platio 2.000 dolara da prođe kontrolne punktove i napusti Donbas. Kaže, to mogu jedino oni koji imaju rusku putovnicu i prebivalište u Rusiji.

Do ove godine bilo je relativno lako doći do ruskog državljanstva – pod uvjetom da imate papire samoproglašenih republika. U veljači su ruski državni službenici priopćili da je oko 860.000 ljudi u separatističkim oblastima dobilo ruske papire. U Donbasu je prije rata živjelo i do četiri milijuna ljudi.

*Prava imena svih sugovornika su poznata redakciji, a ovdje su promijenjena iz sigurnosnih razloga. Svi žive na području pod kontrolom separatista.

Pratite nas i na Facebooku, preko Twittera, na Youtubeu, kao i na Instagramu