Najstarija knjižara na svijetu

Najstarija knjižara na svijetu koja radi bez prekida od svog otvorenja nalazi se u mondenoj lisabonskoj četvrti Chiado. Ona je samo nekoliko metara udaljena od nacionalne opere i poznatog kafića "A Brasileira", ispred čijih vrata stoji brončana statua najvećeg modernog pjesnika Portugala, Fernanda Pessoe.

"Knjižara je oduvijek bila sastajalište lisabonskih intelektualaca i književnika", kaže Catarina de Novais, šefica prodaje nakladničke kuće i trgovačkog lanca Bertrand koji je nastao iz 282 godine stare knjižare. Novais stoji ispred svježe restauriranih drvenih polica na ulazu knjižare koja se poput duge cijevi proteže duboko u stare zidove gradske stambene kuće iz 18. stoljeća.

Renoviranje će biti okončano tek 2015. godine. Tada bi trebali biti otvoreni i jedan kafić i prostorija za održavanje raznih manifestacija. "U Chiadu se oduvijek žustro raspravljalo i razmjenjivale su se mnoge ideje", kaže Novais. "A naša knjižara bi uskoro ponovno trebala dati svoj doprinos tome."

Nedostaje bogati srednji sloj

Ta investicija nije lako pala poduzeću Bertrand. Do 2010. je ta izdavačka grupa koja se u međuvremenu sastoji od 53 knjižare, jednog književnog kluba i osam nakladničkih kuća, pripadala Bertelsmannu, sve dok taj njemački koncern poduzeće Bertrand nije prodao najvećem portugalskom nakladniku "Porti Editori".

Knjižarstvo u Portugalu je u krizi. Od 2004. godine je gotovo petina knjižara morala zatvoriti. Prihodi od prodaje knjiga su prošle godine još jednom pali za 4,6 posto.

Pod oštrim mjerama štednje koje je Portugal morao uvesti od početka dužničke krize 2011. godine patio je prije svega srednji sloj. "Knjige mnogim Portugalcima trenutačno nisu prioritet", kaže João Alvim, predsjednik Saveza portugalskih nakladnika i knjižara (APEL). Istovremeno, on ukazuje i na probleme u samoj branši: "Za razliku od mnogih drugih europskih zemalja, digitalno tržište kod nas još ne igra veliku ulogu."

Pritom nazočnost na internetu pospješuje i izvoz portugalskih knjiga u inozemstvo. Šefica prodaje poduzeća Bertrand Catarina de Novais procjenjuje da čak do 12 posto kupaca koji kupuju knjige preko Bertrandive digitalne platforme ne živi u Portugalu. Većina portugalskih knjiga koje nakladnici isporučuju u inozemstvo odlazi u Afriku. Gotovo polovica tih knjiga se proda u Angolu, zemlju čije je gospodarstvo u usponu i u koju su se deseci tisuća Portugalaca proteklih godina odselili u potrazi za poslom.

Jezična barijera ometa izvoz

No unatoč tome, digitalno tržište od više od 230 milijuna ljudi kojima je materinski jezik portugalski portugalski nakladnici gotovo uopće ne koriste. Portugal se sa svojim bivšim kolonijama još uvijek nije uspio dogovoriti o jedinstvenom književnom jeziku koji bi se koristio i u Europi, i u Africi i i u Južnoj Americi.

Tako se u Portugalu tiskani romani portugalskih pisaca prvo "adaptiraju" na brazilsku verziju, prije nego što se puste na tržište u toj južnoameričkoj zemlji s više od 200 milijuna stanovnika. Predsjednik APEL-a João Alvim je stoga skeptičan: "Naše probleme zasigurno nećemo riješiti izvozom."

Portugal je u proteklih pet godina uspio poboljšati svoju izvoznu kvotu s 28 na 41 posto. Pored vanjske trgovine je porasla i potražnja inozemnih građana - u trećem kvartalu 2014. za 2,7 posto.

Catarina de Novais se nada da će Portugalci sada ponovno kupovati više knjiga: "Mislim da smo se izvukli s dna. A hoće li ovo biti dobra godina, ovisi o tome koliko će se knjiga prodati ovih dana."

Turizam kao izvor novih mušterija

Za staru knjižaru u Chiadu, međutim, ostaje još jedna druga nada. Naime, Lisabon postaje sve omiljeniji turistički cilj. U prvih deset mjeseci 2014. godine je broj noćenja u portugalskom glavnom gradu, u odnosu na prethodnu godinu, narastao za skoro 15 posto. Poznatu knjižaru žele vidjeti brojni posjetitelji.

Ispred jednog od drvenih regala stoji moderno odjeven stariji gospodin. Sunil iz Šri Lanke Lisabon posjećuje prvi put. Knjižaru su njegova kćerka i unuka pronašle na internetu. Sunil razgleda djela portugalskih autora - među njima i djela dobitnika Nobelove nagrade Joséa Saramaga i pjesnika Fernanda Pessoe koja su prevedena na engleski jezik. "Izbor literature na engleskom bi mogao biti malo izdašniji", kaže on, "ali mi ćemo ipak sigurno nešto ponijeti kući kao suvenir."