Najveći problem - niske mirovine

Kada je riječ o ubrzanom starenju stanovništva, Hrvatska je u europskom vrhu. Početkom devedesetih u Hrvatskoj je bilo 12 posto građana starijih od 65 godina, dok će se do sredine stoljeća njihov broj popeti na između 25 i 32 posto. Omjer 1,16 zaposlenih na jednog umirovljenika dugoročno je neodrživ. Broj godina što ih prosječan radnik u Hrvatskoj provede u radnom odnosu također je u padu i iznosi samo 32 godine. U Njemačkoj, primjerice, radnik prosječno radi 38, a u Danskoj i Švicarskoj preko 40 godina.

Sve to, naravno, dovodi u pitanje dugoročnu održivost mirovinskog sustava koji se temelji na modelu međugeneracijske solidarnosti. Zato Plenkovićeva vlada najavljuje mirovinsku reformu. Do sredine godine očekuje se objava prvih konkretnih planova buduće reforme koja bi do kraja godine trebala biti prihvaćena u Saboru. Iako su tek formirane radne skupine za njezinu pripremu, poznato je da će se reforma temeljiti na podizanju dobne granice za odlazak u mirovinu, kao i na poboljšanju drugog mirovinskog stupa. Trenutačno muškarci odlaze u mirovinu sa 65, a žene sa 62 godine, a najavljeno je podizanje granice na 67 godina do 2033. godine i za žene i za muškarce.

Mirovine će biti još niže

Danijel Nestić s Ekonomskog instituta u Zagrebu za DW naglašava kako je ključni problem hrvatskog mirovinskog sustava niska razina mirovina. "Osoba s prosječnom plaćom i nakon 40 godina staža može očekivati mirovinu od tek oko 40 posto svoje bruto plaće, odnosno oko 55 posto neto plaće. Radi se o značajnom udaru na standard starijih osoba u trenutku umirovljenja. Projekcije pokazuju da će ubuduće taj omjer biti još nepovoljniji i da će u neto iznosu pasti na 40 posto u sljedećih 30 do 40 godina. To će biti najniži ili jedan od najnižih omjera u EU. Za osobe s kraćim radnim stažem situacija je još nepovoljnija", objašnjava ovaj stručnjak za mirovinski sustav, ukazujući pritom i na nepovoljne demografske projekcije i ubrzano starenje hrvatskog stanovništva. Situaciju dodatno otežava emigracija stanovništva koja se intenzivirala posljednjih godina, kao i činjenica da se značajan broj mirovina isplaćuje temeljem posebnih propisa, a te su mirovine povoljnije od mirovina po općim propisima.

Nestić, međutim, ne misli da je sve tako crno. Povoljnu stranu vidi u "umjerenim javnim izdacima za mirovine" od oko 11 posto BDP-a, dok projekcije pokazuju da bi se ti izdaci u budućnosti trebali i smanjivati ako se zadrže sadašnji propisi. Stoga smatra da to upućuje na zaključak da je naš mirovinski sustav održiv s financijske strane, ali nije sa socijalne strane zbog niskih mirovina koje isplaćuje.

Zato se, po njegovom mišljenju, povećanje mirovina nameće kao temeljni zadatak sadašnjih reformi, ali uz zadržavanje fiskalne stabilnosti, s obzirom na to da su nepovoljna demografska kretanja, niska stopa zaposlenosti i naslijeđeni problemi u sustavu "teško okruženje za reformu". 

Korak u dobrom smjeru

"Smatram da je Vlada najavljenom reformom krenula u dobrom smjeru. Premda su mjere neugodne za stanovništvo i može se očekivati dosta otpora kada se objave, one imaju svoje opravdanje. Vlada želi osigurati duži ostanak u zaposlenosti i time dovesti do većih uplata u sustav i viših mirovina. Zato se ide na ubrzano podizanje zakonske dobne granice za odlazak u mirovinu, uz obeshrabrivanje prijevremenog umirovljenja kroz značajnije umanjenje mirovine u odnosu na trenutno stanje", ocjenjuje Nestić.

Nestić napominje da je i država spremna pridonijeti reformi i podnijeti dio financijskog tereta, što je vidljivo iz najave uvođenja tzv. nacionalne mirovine za starije osobe koje nisu ostvarile uvjete za redovnu mirovinu, kao i najavljene povoljnije formule indeksacije mirovine, jer će oboje zahtijevati dodana fiskalna sredstva.

Uz najavljeno povećanje stope doprinosa za drugi stup, kao i smanjenje doprinosa za javni sustav, Nestić smatra kako je riječ o mjerama koje "doista imaju potencijal da ponešto povećaju buduće mirovine". No, dodaje, tim mjerama nedostaje još jedan ključan reformski korak koji se tiče rješavanja problema dodatka od 27 posto za korisnike drugog stupa. Nestić se, naime, snažno zauzima za to da država preuzme teret isplate dodatka za sve buduće umirovljenike pod istim uvjetima, čime bi se osigurao ravnopravan tretman svih zaposlenika i zagarantirao uspjeh sadašnje reforme u podizanju budućih mirovina.

I Predrag Bejaković sa zagrebačkog Instituta za javne financije smatra da su u najavljenoj reformi ključne dvije stvari: podizanje dobne granice za odlazak u mirovinu i rješenje problema drugog stupa. Kada je riječ o podizanju dobne granice, Bejaković tu ideju "u velikoj mjeri" podržava. Hrvati, prema njegovim riječima, relativno rano odlaze u mirovinu i žive "prilično dugo", što znači i da dugo koriste mirovinska prava. "To je dobro s gledišta pojedinca, ali nije s gledišta mirovinskog sustava, jer se radi o velikim troškovima", upozorava Bejaković.

Mirovine su se barem uvijek isplaćivale

Govoreći pak o drugom stupu, Bejaković naglašava da drugi stup treba zadržati, iako nije siguran treba li povećati doprinose za njega. Smatra kako je bitno da se sredstva koja se izdvajaju ne smanjuju i da se drugi stup ne zamrzne, ali i da se riješi problem dodatka od 27 posto. Za sada taj dodatak koriste samo korisnici prvog mirovinskog stupa, a Bejaković smatra da taj problem treba riješiti tako da "drugostupaši" ne budu kažnjeni, jer je postojeći sustav nepravedan prema osobama koje su osigurane i preko drugog stupa.

Kada je riječ o održivosti sadašnjeg sustava, Bejaković smatra da je on održiv, ali pod uvjetom da su mirovine niske. "Iako prosječna mirovina u Hrvatskoj iznosi samo oko 40 posto prosječne plaće, zbog velikog broja umirovljenika imamo i velike rashode od skoro 12 posto BDP-a", dodaje. Za nacionalnu mirovinu kaže da je dobra ideja, smatrajući da takva mirovina treba biti nešto viša od socijalne pomoći, a opet niža od minimalnih mirovina, kako ne bi demotivirala one koji rade i uplaćuju doprinose.

Ni Bejaković ne misli da je u hrvatskom mirovinskom sustavu sve loše, unatoč jednom od najnepovoljnijih odnosa osiguranika i umirovljenika u Europi. "Nigdje ne postoji dobar mirovinski sustav, svugdje se umirovljenici žale da su mirovine male, a zaposleni da puno izdvajaju za umirovljenike. No usprkos svim tranzicijskim teškoćama, mirovine su se u Hrvatskoj uvijek isplaćivale, što je jedan od velikih uspjeha hrvatskog mirovinskog sustava", zaključuje Bejaković.

Pratite nas i preko DW-aplikacije za Android koju možete skinuti ovdje