"Nakon niza problema, konačno priznanje!"

Njemački mediji bavili su se temom međunarodnog priznanja Hrvatske zapravo još mjesecima prije konačnog događaja. Komentari objavljeni u vodećim dnevnicima i tjednicima zastupali su različita stajališta; od onih koji su bili otvoreno za priznanje hrvatske neovisnosti do onih koji isto tako otvoreno iznosili svoje argumente protiv, pa sve do onih umjerenih. Na sam dan priznanja, 15. siječnja 1992. godine većina dnevnih listova objavila je najčešće poduži izvještaj s osvrtom na prijašnje i aktualne događaje ali i komentare, a njihova crvena nit najčešće je bila: kako dalje?

FAZ: "Stvarni problemi će tek uslijediti…“    

"Nakon velikih poteškoća, priznanja Hrvatske i Slovenije od strane zemalja članica Europske zajednice u posljednji su trenutak ipak postala stvarnost“, pisao je 15. siječnja 1992. godine  Viktor Meier u listu Frankfurter Allgemeine Zeitung (FAZ). Autor u u svom tekstu dalje piše kako s „priznanjem Hrvatske i Slovenije „jugoslavensko pitanje“ ni u kojem slučaju nije riješeno“. „Stvarni problemi će tek uslijediti. Prije svega bi trebalo razjasniti kakav status bi „ostatak Jugoslavije“ sada trebao dobiti....Još u utorak je naime izazvalo mnogo uzbuđenja činjenica da je general Rašeta u Beogradu časnike misije UN-a pozdravio u „ime državnog predsjedništva“ te da mu se nitko nije suprotstavio. Pravno gledano, veleposlanici zemalja Europske zajednice više se ne bi morali izjašnjavati kao da su akreditirani u „Jugoslaviji“, piše Meier.

On navodi kako Europska zajednica međutim ne može priznati Srbiju i Crnu Goru jer one nisu ni zatražile priznanje svoje samostalnosti ali da to ionako „ne bi bilo moguće budući da ove dvije Republike svojim manjinama ne priznaju ni najosnovnija prava“. Viktor Meier podsjeća kako je Badinterova komisija po pitanju poštivanja prava manjina imala određene sumnje i kada je u pitanju bila i Hrvatska.

"Nedostataka je bilo prije svega prošlog ljeta kada je izglasan hrvatski Ustav, no on je u međuvremenu nadopunjen posebnim zakonom o manjinama. Ovaj zakon bi pravno gledano trebao biti dovoljan, no on teško da će dovesti do političkog rješenja srpskog pitanja u Hrvatskoj...“, navodi njemački novinar. On dodaje kako određene zemlje međutim ( usprkos ovom zakonu ) još uvijek prema Hrvatskoj očito gaje određene sumnje. "Neke su priopćile da za sada ne misle u Zagrebu akreditirati svoje veleposlanike“, izvještava Meier.

Od problema koje bi se sada trebali hitno rješavati, prema njegovom mišljenju je pitanje zračnog prostora iznad Hrvatske i Slovenije. „Kao međunarodno priznate države, Slovenija i Hrvatska imaju od sada i pravo na potpunu kontrolu svog zračnog prostora i zračnog prometa. Međunarodna zajednica mora ih u tom pogledu podržati. Beograd je još u srpnju prošle godine na sastanku na Brijunima pristao na to da će ovim republikama prepustiti njihov zračni prostor, no međunarodna zajednica se zapravo nikad nije pobrinula oko toga da se to doista i sprovede u djelo. Rušenje helikoptera u kojima su se nalazili promatrači Europske zajednice koji se dogodio prošlog tjedna, djelomično je posljedica nedostatka ove konzekventnosti.“, piše Viktor Meier u FAZ-u.

Die Welt: Nedostaci u hrvatskom Ustavu

Pod naslovom "Europska zajednica priznala Hrvatsku“, list Die Welt piše kako su nakon Njemačke i ostale zemlje Europske zajednice izvršile diplomatsko priznanje Slovenije i Hrvatske. "Time je spriječen raspad Zajednice po ovom pitanju. Njemačka je svoje konzulate u Ljubljani i Zagrebu odmah proglasila veleposlanstvima i time uspostavila diplomatske odnose“, stoji u ondašnjem izdanju novina Die Welt. Ovaj mediji navodi kako po pitanju poštivanja prava manjina, za sada samo Slovenija ispunjava sve uvjete postavljene od strane bivšeg francuskog ministra pravosuđa Roberta Badintera. "U slučaju Hrvatske, njezin novi Ustav za sada ne odgovara u potpunosti zadanim konvencijama....stoga bi Zagreb trebao Ustav izglasan 4.12.1991. godine još upotpuniti“, piše die Welt i dodaje kako je presjednik Tuđman najavio upotpuniti temeljni zakon.

Pročitajte na sljedećoj stranici:

Süddeutsche Zeitung: Kamo su nestali zagrebački Srbi?

Süddeutsche Zeitung: Kamo su nestali zagrebački Srbi?

Minhenski dnevnik Süddeutsche Zeitung, objavio je poduži tekst Petera Sartoriusa pod naslovom  "Kada logika postane saveznikom“. Osim navoda kako će Horst Veisel iz odjela za kulturu Ministarstva vanjskih poslova iz Bonna biti prvi veleposlanik u Hrvatskoj kojeg će slijediti diplomati iz ostalih zemalja, autor se u tekstu ne bavi pitanjem priznanja već iznosi trenutno stanje situacije "na terenu“. "Dakle, kakva je situacija u Hrvatskoj, u zemlji koja trenutno čak jednu trećinu svog teritorija ne drži pod kontrolom budući da ovdje u rovovima sjede Srbi?“ pita se Sartorius. Kao jedan od mogućih odgovora na ovo pitanje, autor navodi odgovor ondašnjeg savjetnika predsjednika Tuđmana, Maria Nobila. „Hrvatska neće još dugo vremena biti teret na ramenima Europe...Vojska koja je okupirala određena područja će se povući. Ona će ponovno postati slobodna....Ova pretpostavka proizlazi iz logike razvoja događaja“, citira Nobila njemački novinar ostavljajući mogućnost da se njegova prognoza obistini otvorenom pa čak i mogućom. Sartorius koji se tih dana nalazio u Hrvatskoj, iznosi vrlo detaljne podatke o broju izgnanih, ranjenih i smrtno stradalih.

On se isto tako pita kakva je trenutno situacija sa srpskom, pravoslavnom manjinom u Hrvatskoj. "Nekoć je u srpsku pravoslavnu crkvu u središtu Zagreba na misu dolazilo 50, 60, 70 vjernika...i danas je ovdje svećenik, otac Popović koji drži svetu misu, no u klupama su svega dva muškarca, od kojih je jedan, kako smo kasnije shvatili došao isključivo na poziv Popovića i to u službi prevodioca“, piše Peter Sartorius. Njemački novinar navodi iskaze pravoslavnog svećenika u svezi pitanja "kamo su nestali njegovi vjernici“, ali ističe kako se „u razgovoru vrlo brzo uspostavlja da mnogo toga što svećenik navodi nije ništa drugo nego litanije beogradske propagande. "Svećenik u Zagrebu očito također živi u jednom autističnom svijetu u kojem za razum nema mjesta već u kojem vrijedi samo srpsko pravilo da je Srbija svuda tamo gdje žive Srbi...“, stoji u tekstu.

"No, s druge strane mora se reći kako je mržnja između ova dva naroda eksplodirala upravo u ratu. Biti će beskrajno teško jednog dana nakon okončanja nasilja stvoriti atmosferu mira u kojoj će Popovićevi pravoslavni vjernici bez straha moći nazočiti svetoj misi i istodobno u miru živjeti sa svojim susjedima“, piše autor dnevnika Süddeutsche Zeitung.

Die Zeit: "Što će Hrvatska učiniti za nas?“

U svom izdanju iz tjedna kada je Hrvatska priznata kao neovisna država, tjednik Die Zeit objavio je tekst književnice Slavenke Drakulić pod naslovom "U zemlji novih granica“. U njemu ova autorica piše kako je kratko prije međunarodnog priznanja Hrvatske prelazila granicu između Hrvatske i Srbije. „Znam da se nije moguće vratiti na staro. Od sada ću živjeti u jednoj novoj, drugoj zemlji koja od sada nosi i jedno drugo ime i ima drugačije granice“ piše Drakulić. Ona u tekstu opisuje kako ima osjećaj kao da joj je netko ukrao prošlost, djetinjstvo, odgoj, sjećanja...No, istodobno ona "osjeća i nešto dobro, jer je nada da će se rat uskoro završiti sada postala većom“. Slavenka Drakulić se isto tako pita hoće li moći voljeti svoju novu zemlju? "Nadam se da hoću. Možda je Hrvatska sada doista postala neovisnom državom samo zato jer su je milijuni njezinih stanovnika toliko voljeli da su se za to borili i pri tome gotovo izgubili živote. No, sada je to nova zemlja...i nitko ne može sa sigurnošću reći kakva će ona biti nakon rata. Hoće li u njoj vladati demokracija ili diktatura? Jamstva ne postoje niti na jednoj strani“, piše ova književnica. Ona svoj tekst završava s porukom – „ Mislim da se ljudi u Hrvatskoj ne bi trebali ravnati prema onoj Kennedyjevoj: "Ne pitaj što tvoja zemlja može učiniti za tebe, već što ti možeš učiniti za nju“, već obrnuto. Budući da su već učinili sve što je bilo u njihovoj moći, sada imaju pravo postaviti pitanje: "Što će naša nova zemlja učiniti za nas? Hoće li se isplatiti naše žrtve?“.

Pročitajte na slijedećoj stranici:

FAZ nakon priznanja: "Jugo-imovina ne pripada samo Srbiji i Crnoj Gori“

FAZ jedan dan nakon priznanja: "Jugo imovina ne pripada samo Srbiji i Crnoj Gori“

Dan nakon međunarodnog priznanja Hrvatske, dakle, 16.1.1992. godine, u frankfurtskom FAZ-u objavljen je tekst Johanna Georga Reißmüllera i kojeg također vrijedi istaknuti.

"Propusti Europske zajednice prema Hrvatskoj koja se bori za svoj vlastiti život do sada su bili veliki i mnogobrojni, no članovi Zajednice su ipak ako ništa drugo održali svoje obećanje od sredine prosinca 1991. i priznale ove dvije slavenske republike“, piše Johann Georg Reißmüller. "A ostale vlade u svijetu će nadajmo se uskoro učiniti isto. Oni koji još uvijek oklijevaju izražavaju time svoje nepoštovanje prema narodima koji su se odlučili za život u slobodi i dostojanstvu i koji su za ove ciljeve već morali prinijeti užasne žrtve. SAD još uvijek demonstrativno stoji po strani i zbog toga se svakako neće proslaviti. No, i oni će svoju grešku morati ispraviti; velike sile slobodnog svijeta ne mogu dugoročno okretati leđa narodima koji su se oslobodili tiranske vladavine izvana“, piše Reißmüller.

On isto tako navodi kako će jednog dana zasigurno biti zanimljivo i uzbudljivo napisati povijest ove višemjesečne borbe za međunarodno priznanje, iako, kako kaže, je već sada jasno da su neki šefovi vlada i ministri vanjskih poslova Hrvatsku i Sloveniju jednostavno željeli kazniti. Razlozi prema njegovom mišljenju leže s jedne strane u tome jer su „im ove dvije Republike uništile, odnosno, pokvarile najdražu im ideju od o jedinstvenoj Jugoslaviji“ ali s druge strane, u njihovom oklijevanju autor teksta vidi i jednu vrstu inata budući da se za njihova prava prvenstveno zalagala Njemačka. "No, sada više nema čak ni izgovora - Jugoslavija kao država još od ljeta na postoji....četiri republike su se već odvojile, ostale su još samo Srbija i Crna Gora. A ako one ne žele iskoristiti svoje međunarodno pravo po pitanju priznanja neovisnosti, to je njihova stvar....“, piše novinar FAZ-a. On isto tako upozorava na slijedeći korak pravedne raspodjele nekadašnjih zajedničkih dobara kao i dugova. „Srbija će to pokušati izbjeći i tvrditi kako u njoj i Crnoj Gori, Jugoslavija živi i dalje. Ovdje će biti potrebna izdržljivost. No, međunarodna zajednica ne bi smjela počiniti istu grešku kao kada nije poduzela ništa u trenutku kada se Rusija proglasila nasljednicom bivšeg SSSR-a.“, mišljenje je Reißmüllera.

On dodaje kako je srpska vojska već zaplijenila cjelokupnu vojnu opremu koju su nekoć prije svega platile gospodarski aktivnije republike, Slovenija i Hrvatska, no da na tome ne bi trebalo ostati. Isto tako, kaže autor, veleposlanstva i konzulati bivše Jugoslavije ne pripadaju samo Srbiji, već se i one moraju podijeliti na sve. Kao put do konačnog mira, njemački autor dan nakon međunarodnog priznanja hrvatske neovisnosti, vidi u definitivnom i konačnom povlačenju srbijanske vojske iz Hrvatske ali i ne samo iz nje. Prema njegovom mišljenju, na tlu bivše Jugoslavije neće biti konačnog mira već samo primirja toliko dugo dok i drugim zemljama u regiji bude prijetila opasnost, kako kaže, od srbijanskog nasilja. 

Autorica: Željka Telišman

Odg.ured: S. Matić