Napad na Poljsku: "Nijema svjedočanstva iz 1939."

Njemački vojnici su od prvog dana fotografirali kako su doživjeli početak Drugog svjetskog rata - i kakve su patnje nanijeli svojoj susjednoj zemlji. Berlinski muzej "Haus der Wannsee-Konferenz" na svojoj internetskoj stranici pokazuje fotografije kapetana Kurta Seeligera. Njegove, ali i fotografije drugih vojnika, daju predstavu koliko je snažna bila volja za istrebljenjem.

Identitet ubijenog muškarca u mjestu Zakościele nije poznat. Na prvi pogled izgleda kao civil. Međutim, ako pogledamo njegovu odjeću, može se naslutiti da je riječ o vojniku. Izgleda da su mu ruke vezane. Moguće je da je žrtva ubijena protivno pravilima ratovanja.

Gori jedna farma u selu Odrzywół južno od Varšave. Fotografija je vjerojatno nastala 9.9.1939. godine. Dakle, samo osam dana nakon početka Drugog svjetskog rata.

Ovaj dnevnik s fotografijama je vodio Woldemar Troebs koji je kao zapovjednik motorizirane pionirske jedinice sudjelovao u napadu na Poljsku. Njegov unuk Stefan Troebst je bogato ilustriran dnevnik s opisom fotografija pronašao tek nakon djedove smrti 1996. godine.

Detaljna objašnjenja ilustriraju navodni tijek napada na Poljsku do sredine rujna 1939. Nije poznato odakle potječu karte u Troebstovom dnevniku i tko je unosio podatke.

Srušeni most, navodno u selu u koje su se vratile izbjeglice, i napredovanje Wehrmachtovih vojnika. Fotografije daju dojam da je napad na Poljsku protekao glatko.

Trebalo je zvučati smiješno, ali je nehumano i antisemitski. Na fotografiji, gore desno, zapovjedniku bataljona židovi čiste čizme, što se navodi kao doprinos "korištenju židova za rad". Komentar ilustrira mentalitet s kojim su se vojnici Wehrmachta odnosili prema poljskim židovima.

Wehrmachtov vojnik, gol do pojasa, u jednom poljskom selu. Na fotografijama u gornjem redu su "šef" i "komandant" pionirske jedinice. "Dvojica zapovjednika se briju nakon vrelog, dugog i prašnjavog dana". Kompozicija teksta i slike bi namjerno trebala stvoriti dojam bezopasne avanture.

Fotografija potječe iz dnevnika vojnika 59. pješadijskog puka. U popratnom tekstu između ostalog se govori o srušenom mostu na rijeci Warthe. Dalje se još navodi: "Inače smo se preko dana opskrbljivali pilićima, guskama, svinjama i drugim jestivim stvarima."

Na ovoj stranici vojnik 59. pješadijskog puka piše: "U susret nam je došao veliki talas izbjeglica koje su pred poljskim terorom bježale na teritorije koje su zauzele naše jedinice." Većina tih izbjeglica su bili tipični Jevreji. " Tako je od napadnute zemlje postala zemlja izvršilaca zločina.

Uništena vozila, srušeni mostovi, mrtvi i napaćeni konji - ali prije svih Jevreji koji su bili prisiljeni na rad. Prisilni rad je očito bilo nešto što se podrazumijevalo samo po sebi.

Otto Hardick je imao 19 godina kada je s 10. armijom umarširao u Poljsku. Istinitost njegovih komenatara se ne može provjeriti. Ovaj Wehrmachtov vojnik je poginuo nešto prije kraja rata 1945. godine u blizini Krakova.

Josef R. je bio pripadnik protuzračne obrane. Očito nije imao problema s postavljanjem slika na kojima stoji pored ubijenih poljskih žrtava. Tekst pored fotografija pokazuje koliko su židovi u očima svojih mučitelja bili važni. Naime, ispod fotografija stoji: "Židovi uklanjaju mrtve."

Zapovjednik 21-godišnjeg Wehrmachtovog vojnika Josefa R. je jasan: u njegovim očima poljski židovi nisu Poljaci. Na fotografiji koja je zamagljena je dvogodišnje dijete. Tekst fotografije je izraz teško pronađene samilosti.