Napadi na žene u izbjegličkim kampovima

Kišno jutro u regiji uz grčko-makedonsku granicu. Na benzinskoj pumpi na granici i na livadama oko nje desetine šatora. „Divlji“ izbjeglički kamp dobio je ime Chara, po obližnjem hotelu u blizini. Izbjeglice lože vatre između šatora. Marja iz Afganistana je svoju djecu odvela u šator gdje se nalaze humanitarci. Oni se igraju s djecom i dijele im bojice za crtanje.

Marja me odvodi do šatora u kojem spava njezina sestra. Ona zna engleski i zove se Sara. Kada je policija evakuirala kamp u Idomeniju, došle su ovamo, a ne u neki od "službenih" kampova.

"Netko nam je rekao da stanje tamo nije dobro. Želimo preko granice, zato smo ovdje, u blizini. Ako odemo u kamp kod Soluna, onda više ne možemo preći granicu", kaže Sara.

Osam puta su je prelazili uz pomoć krijumčara. Svaki put ih je uhvatila policija u Makedoniji i vratila natrag u Grčku. Sara kaže da je situacija u kojoj se žene nalaze vrlo teška: "Same smo, naši muževi i naša braća nisu s nama. Nemamo ni novca i stalno nas uznemiravaju."

Pošto nemaju novca, krijumčari za svoje usluge traže drugu vrstu „naknade“, nagovještava Sara: "Da bi prešli granicu, potreban vam je novac, a mi ga nemamo...i onda..."

Seks kao valuta plaćanja

Katarina Kitidi, glasnogovornica UNHCR-a u Grčkoj se ne čudi ovakvom razvoju događaja: "Stalno dobivamo izvještaje iz cijele Grčke o seksualnim napadima na žene koje su bez pratnje. Prisutno je i nasilje nad ženama unutar obitelji kao i tzv. seks za preživljavanje, te silovanja."

"Seks za preživljavanje" je termin kojim se opisuje pristanak na seks kako bi se osigurala egzistencija, odnosno kada se žene nađu u bezizlaznoj situaciji i budu prisiljene na prostituciju. Od situacije u izbjegličkim kampovima ovisi hoće li do takvog seksualnog nasilja doći ili ne, kaže Kitidi: "Kada kampovi u kojima se nalaze izbjeglice nisu uređeni, onda raste i opasnost od seksualnog nasilja. Toaleti i kupaonice moraju biti osvijetljeni, potrebno je i da su odvojeni za muškarce i žene. Potrebno je imati sigurna mjesta gdje su prisutni socijalni radnici s kojima se može porazgovarati o problemima. Mora se pružiti psihološku pomoć."

U divljim kampovima poput Idomenija ili Chare to nije slučaj. U međuvremenu ih je policija raspustila. Za izbjeglice su na brzu ruku podignuti novi kampovi - u starim tvorničkim halama ili u napuštenim vojarnama. Ali, uvjeti za boravak žena ni tamo nisu baš optimalni.

"Svima je teško, a posebno ženama"

Takav kamp se nalazi u bivšoj tvornici duhana Oreokastro u predgrađu Soluna. Sve ovdje je bolje nego u Idomeniju, kaže Angeliki Kosmotopoulou, koja radi u ordinaciji koju su u kampu otvorili Liječnici bez granica. "Svima je teško, ali posebno ženama. One stižu iz kulture u kojoj je ženama potrebna privatna sfera, a to ovdje nije moguće. To izaziva psihološki pritisak, baš kao što stres izazivaju higijenski uvjeti života koji ovdje vladaju."

Vlasti, u suradnji s humanitarnim organizacijama, rade sa predstavnicima grupa različitog etničkog podrijetla. Oni prate situaciju i paze da se ženama ništa ne dogodi.

Bez obzira što su uvjeti bolji, mnoge žene su očajne, kaže Abir El Badaoui. Ona je već tri mjeseca u kampu Diavata, s mužem, četverogodišnjom kćerkom i dvoje djece njene sestre koja se već nalazi u Njemačkoj.

"Žene ovdje nemaju što da rade, mnoge jednostavno sjede u šatorima. Neke žene su tu bez muževa, s troje ili četvero djece, a nemaju novca", kaže El Badaoui.

Ona je inače nastavnica biologije i tijekom dana organizira igre za djecu, daje i nastavu iz engleskog jezika. Ne želi sjediti besposlena: "Ne znam koliko mjeseci će ovo potrajati. Dvojici dječaka moje sestre je potrebna njihova majka. Teško je. Imam 27 godina i praktički troje djece."

Nova procedura za tražitelje azila

UNHCR-u službeno nisu poznati seksualni napadi na žene u kampu Diavata, ali postoji zabrinutost da ih žene možda i ne prijavljuju u strahu da će biti prisilno vraćene iz Grčke, kaže Katarina Kitidi. "Mnoge izbjeglice imaju dozvolu boravka ograničenu na 30 dana. Kada ta dozvola istekne onda to može utjecati na njihovu odluku da prijave napade."

U ovoj organizaciji se nadaju da bi se stvari mogle donekle promijeniti jer su grčke vlasti prije dva tjedna uvele novu proceduru. Izbjeglice koje zatraže azil dobivaju dužu dozvolu boravka. Stoga bi lakše moglo doći do prijave i procesuiranja počinilaca seksualnih napada.