Stadtteil der Kontraste

Kada su 2001. godine talibani svrgnuti s vlasti, u Kabulu je živjelo 600.000 ljudi. Danas, deset godina kasnije, procjenjuje se da u gradu živi između četiri i pet milijuna ljudi. Brzi razvoj se posebno primijeti u jednoj gradskoj četvrti. Riječ je o Karte Sehu na zapadu Kabula. Ova četvrt je danas veliko gradilište. Za Kabul je to dobra vijest. “Gdje se gradi, tu su investicije, tu je nada“, smatra taksist Mirvais.

Luksuzne zgrade pored kuća od ilovače

U Karte Sehu je, prije nego što je pobjegla u egzil, u ukrašenim i jednostavnim bungalovima živjela stara kabulska srednja klasa. Jednostavne kuće od ilovače su građene kao posljedica rata i doseljavanja seoskog stanovništva u metropolu. A sada, tu su i raskošne vile po uzoru na one u Dubaiju ili one pakistanskih biznismena, vile sa pozlaćenim stupovima i vanjskom fasadom. U blizini crvenog mosta Pol-e-sork živi siromašno stanovništvo Karte Seha, različitih etničkih skupina. Žene s burkom su pravi izuzetak. Asfaltirana je samo glavna ulica. Kamioni koji prolaze iza sebe podižu oblake prašine.

Talibani iznuđuju novac

Svaki trgovac na tržnici ima svoju priču. “Zovem se Hadži Murad Ali“, kaže niži čovjek s kapicom na glavi, vlasnik jedne pekare. “Talibani su me maltretirali 32 puta“, priča Murad Ali naslonjen na vitrinu u kojoj su poslagane baklave, keksi i razni slatkiši. Vlasnik pekare je više od 10 godina. “Talibani su došli čak i ako si imao novo odijelo. Misle da si bogati komandant i odmah te počinju tući kablom. Bilo im je zadovoljstvo udarati ljude. Uglavnom se radilo o novcu“, priča Murad Ali i iz ladice vadi slomljeni lokot. “Prije dva tjedna su me opljačkali. Bila je i policija. Međutim, umjesto da mi pomognu, od mene su tražili novac. Danas je bolje da se ne svađate s policijom. Inače, možete biti uhapšeni i završiti u zatvoru ili tamnici.“

Parlamentarci se bogate

U Kabulu još uvijek ima i Rusa. Sonja iz Moskve, zajedno sa suprugom Afganistancem, živi u Karte Sehu. Upoznali su se u Poljskoj, gdje je Sanžar, njezin suprug, studirao. Žive nedaleko od zgrade parlamenta. “Naš susjed je zastupnik u parlamentu. Iako dolazi sa sela, obogatio se za vrlo kratko vrijeme“, kaže Sanžar i dodaje kako se “čovjek zapita otkuda mu, kao državnom službeniku, tolik novac“.

Oprani novac od trgovine naftom, drogom ili stečen drugim poslovima. Na osnovu toga nastaje, kako građani kažu, veći dio građevinskog buma u Kabulu. “Ljut sam. Ranije sam mislio da je izlazak na izbore građanska dužnost. Međutim, sada mislim da nemamo posla s vladom, nego s mafijom", razočarano priča Sanžar. Za njega su parlament i građanski rat, koji je izbio početkom 90-ih, dvije strane iste medalje. “Parlament je pun ubojica. Tada su srušili četvrt. Odgovorni su za smrt 60.000 ljudi. Na nas su pucali iz automatskih pušaka a sada sjede u parlamentu“, kaže Sanžar koji ne razumije kako zapadni diplomati takve predstavnike naroda nazivaju simbolom nove demokracije. Za njega je njihovo mjesto pred sudom.

Privatna sveučilišta utažuju glad za znanjem

Jednu ulicu dalje mlada djevojka sa četvrtastim akademskim šeširom se osmjehuje s velikog plakata. Radi se o reklami za privatno sveučilište. Zbog velikog broja zainteresiranih, državna sveučilišta više nemaju mjesta za buduće studente. Nekoliko desetaka privatnih sveučilišta treba udovoljiti željama mladih za obrazovanjem. Jedan od takvih instituta je i Ibn Isa, čiji je jedan od suosnivača i Ali Amiri. On je promovirao na temu filozofije Wittgensteina i objašnjava zašto je zainteresiranost tako velika. “Mnogi studenti, pripadnici manjine Hazara, bili su zapostavljeni. Na primjer, nisu smjeli biti časnici u vojsci, studirati pravo ili političke nauke. Ta zabrana je sada ukinuta. Sada to svi žele nadoknaditi“, kaže Ali Amiri. Među 300 studenata je veliki broj žena. Oslobođene su dijela školarine. “Ne želim postati zastupnica. To samo donosi bijes kod ostalih građana“, mišljenja je jedna studentica prava koja dodaje kako “studira pravo jer želi nešto učiniti za zlostavljane žene“. U učionici su muškarci i žene odvojeni. Žene nose šarene marame, a neke su i našminkane.

Žene imaju budućnost samo u Kabulu

“Ovo što ovdje vidite ima samo u Kabulu“, kaže druga studentica. “Samo ovdje žene mogu nositi maramu, ako to žele. Na selima žene ne smiju same preći kućni prag ili studirati. Ukoliko to i urade, onda moraju nositi burku. Afganistanke na selu su za muškarce samo da rađaju djecu“, kaže ova studentica i dodaje kako “neke žene rode i po osamnaestero djece“.

Autor: Martin Gerner (M. Smajić)

Odg. ur.: N. Kreizer