Narkomanima je bolje otići u park
30. svibnja 2013Već neko vrijeme traje ispitivanje otpadnih voda u devetnaest gradova Europske unije i traže se ostaci narkotika u kanalizaciji. Točnije rečeno, ne samo narkotika, nego i metabolita, dakle tvari koje proizvodi ljudski organizam: "Ti metaboliti su najvažniji", objašnjava Paul Griffiths iz Europskog centra za monitoring narkotika i ovisnosti, "jer po njima znamo da je drogu uzelo ljudsko biće i narkotik nije bio tek bačen u okoliš".
Sve je to poznato još od početka devedesetih prošlog stoljeća, ali znanstvene metode i analize otpadnih voda su sve preciznije. Već u tom pokusnom istraživanju je vrlo točno utvrđeno ono što se zapravo već zna: kako su lučki gradovi Europe ujedno i glavna središta narkotika. Ali je ovako moguće utvrditi i koja droga se uglavnom koristi: tako su se Antwerpen u Belgiji, nizozemski Amsterdam i španjolska Valencia pokazali kao europska središta kokaina. Najviša razina umjetnih droga, dakle amfetamina i metamfetamina je nađena u finskoj metropoli Helsinkiju i Eindhovenu u Nizozemskoj.
Ovih dana su se znanstvenici susreli u Lisabonu kako bi vrednovali ove početne rezultate. Nisu samo znanstvenici oduševljeni preciznošću dobivenih podataka. Jer, tako se može utvrditi i koja droga se koristi, ali i gdje - pa čak i kojeg dana u tjednu. I druge službe koje se bave narkomanijom dobro znaju kako se tu mnogo toga mijenja i to veoma brzo - čak i brže nego što to uspiju otkriti policajci i oni koji se bore protiv širenja narkotika.
Karta putova droge kroz Europu
Griffiths je znanstvenik i njega prije svega zanimaju znanstveni podaci - ali su ti podaci doista zlata vrijedni i za policiju. Jer, kako objašnjava, "nas zanima što se događa u uzorku korištenja kokaina i možemo vidjeti, da li se kokain pojavljuje u dijelovima istočne Europe gdje ga prije nije bilo. Utoliko je to vrlo brza tehnika da se uoče trendovi."
Jer, dobro je poznato, gdje se trguje drogom, tamo se ona i troši. Povrh toga, kako objašnjava Fay Watson koja je glavna tajnica neprofitne organizacije "Europa protiv droga" (EURAD), ova metoda omogućava da se brzo pronađu i nove droge koje se pojavljuju na tržištu: "Konzumacija droge se mijenja brzo, to nije kao kod potrošnje alkohola ili kod pušenja. Trendovi u narkoticima se mijenjaju veoma, veoma brzo i imamo gomilu novih narkotika na tržištu. Njih za sad ne koristi velik broj narkomana, ali su dobar pokazatelj, što se dešava."
Špijuniranje kroz zahodsku školjku
Zato je za Fay Watson i više nego dragocjeno ono što se iz tih nalaza može zaključiti: "Analizom otpadnih voda se veoma brzo može otkriti neka nova droga i kako se ona uzima. Nadzorom i praćenjem scene bi potrajalo mnogo duže dok se to ne otkrije." Ipak, ne svodi se sve tek na aktivnost policije, objašnjava Watson, jer niti ova znanstvena metoda ne može dati odgovor na najvažnija pitanja: zašto ljudi tamo uzimaju tu drogu i koliki je stupanj ovisnosti od tog narkotika.
Ali se tako mogu upozoriti i zdravstvene službe koje djeluju u tom području da "drže oči otvorenima" i da odmah znaju, što se dešava i koji je to narkotik u opticaju. "Na lokalnoj razini bi pogledala, da li se može korištenje ograničiti na neki klub ili područje gdje žive ljudi koji aktivno uzimaju drogu. Tako bi se onda mogle pripremiti i lokalne zdravstvene službe za skrb o narkomanima, ali i da bi se pokrenule preventivne mjere i akcije kojima bi se ljudi odvratili od korištenja droge."
Iako znanstvenik, i Paul Griffiths je svjestan da je tom metodom dotaknuo osinje gnijezdo pitanja privatnosti građana: "Ljudi su prilično nervozni zbog svega ovoga. Mnogo ih se brine da se ljude špijunira kroz njihove zahodske školjke. Ali ono što mi ovdje radimo je anonimno ispitivanje i otkrivanje problema. Ljudi počinju shvaćati kako nam određeni razvoj znanosti omogućava stvari koje su u prošlosti bile jednostavno nemoguće. Utoliko je sljedeći korak da se sve to sakupi zajedno i predstavi političarima. Oni i svi odgovorni za javne službe moraju odlučiti, što uopće žele znati od onoga što ovakva analiza može utvrditi."