NATO bez pravog odgovora na krizu

Rijetko kada je u povijesti NATO-saveza na jednom njegovom summitu bilo toliko vojnih simbola. U blizini hotela gdje su se vodili razgovori postavljeni su tenkovi, a vjerna maketa borbenog zrakoplova ratoborno se mrštila na travnjaku ispred te zgrade. Ovaj prizor koji su upriličili domaćini Britanci simbolizirao je jedno: NATO se vraća svojoj temeljnoj namjeni kao savez koji je spreman za obranu.

To se dogodilo zbog pritiska izvana, gotovo kao izvjesna nužnost. I tako se za neke članice Saveza neizostavno u sjećanje vraćaju izrazi kao što su "zastrašivanje" i "prigušivanje". To su izrazi koji potječu iz doba Hladnog rata. A što bi drugo i trebao govoriti jedna vojni savez, kada na istoku Europe novi-stari protivnik vodi politiku uz pomoć vojske i silom mijenja granice?

NATO je odgovorio uspostavom plana koji bi prvenstveno trebao umiriti istočne članice. Jer tzv. "Putinova doktrina" poziva na uzbunu u Tallinnu i Rigi. Rusija je sebi uzela za pravo intervenirati s ciljem zaštite ruske manjine. Putin je na Krimu pokazao kako on to zamišlja i kako to može završiti. U Estoniji i Letoniji živi veliki broj Rusa, iako su manjina. Moskva uvijek može iskonstruirati razlog za djelovanje kako bi ih "zaštitila".

Ipak, uspostava snaga za brzo djelovanje ne rješava sigurnosne probleme na istoku. Ovo može biti učinkovito najviše protiv takozvanih "ljudi u zelenom", dakle nelegalnih snaga bez oznaka pripadnosti nekoj vojsci, koje se infiltriraju u određeno područje. Generali NATO-saveza znaju da se države Baltika ne mogu obraniti vojnom silom u slučaju konvencionalnog rata. Savezu je, dakle, potrebna potpuno nova strategija.

Sadašnja vojno-strateška računica počiva na jednostavnoj premisi: ruski predsjednik će poštovati crvenu liniju oko granica zemalja koje su dio NATO-saveza. Drugim riječima: vlada u Moskvi će imati na umu članak 5 Ugovora o uspostavi NATO-a u kojem stoji da ako je jedna članica napadnuta, to znači da su napadnute sve.

Šta će se dogoditi ako Putin odluči bilo "nekonvencionalnom" intervencijom ili napadom iz zraka testirati članak 5? Jesu li u NATO-u spremni ginuti za obranu Tallinna? Jesu li kao osvetu za mogući upad u Rigu spremni upotrijebiti nuklearno oružje? Ovo nisu "akademska" pitanja i nisu pitanja koja postavljaju pacifističke grupe. Ta pitanja se stavljaju pred NATO-savez. Uspostava snaga za brze intervencije nije odgovor na ta pitanja.

A što je s Ukrajinom? Na summitu u Walesu nije se štedjelo na glasnim izjavama o solidarnosti i simboličnim isticanjima spremnosti na pomoć. Ipak, ova zemlja je sada u sukobu s Rusijom prepuštena sama sebi. NATO joj ne može pružiti pravu podršku. Ukrajina se nalazi s one strane crvene linije. A Putin je to sigurno shvatio.