„Ne možete nas ubiti. Pokušali ste, ali niste uspjeli“

Joschla Melanie Weiß se bavi i suvremenim plesom. Svoju crnu kosu nosi vezanu u rep. Njen pogled je koncentriran, pokreti su joj snažni. Plesom prati tužnu klavirsku glazbu. Na sebi ima dugački plavi ogrtač, koji se njiše uz svaki pokret. Glumica igra scenu iz svog novog kazališnog komada „Romski grad – Grad slobodnih".

DW se sastao s njom u prostorijama za probu, na rubu Berlina. Ova 41-godišnjakinja ima glavnu ulogu u predstavi koju je osmislila sa svojom internacionalnom kazališnom grupom Rom*nja-Power, sastavljenom od umjetnika romskog i sinti porijekla.

Priča o Riti Prigmore

Komad „Romski grad" bazira se na životnoj priči Rite Prigmore i njezine preminule sestre blizanke Rolande. Rita je pripadnica naroda Sinti i preživjela je Holokaust. Ta je tema bliska Joschli, jer su i njenu obitelj progonili i ubijali. Nacistički režim je zatvarao i izolirao Sinti i Rome iz društva. Na mnogima od njih su obavljani eksperimenti ili su bili deportirani u radne i koncentracijske logore.

To je bila i sudbina obitelji Rite Prigmore. Joschla je za DW ispričala njenu životnu priču. Ova glumica je tu priču često pričala. Unatoč tome djeluje kao da još uvijek ne može shvatiti da se to stvarno dogodilo. Ritinu majku su pokušali prisilno sterilizirati, ali su otkrili da je trudna s blizankama. Imala je izbor: ili će dati djecu nacistima da eksperimentiraju s njima ili će joj ubiti roditelje i baku. Rita je tako dala svoje blizanke nacistima.

Djevojčicama su uštrcavali tintu u oči, kako bi od smeđih postale plave. Rita je preživjela, njezina sestra Rolanda nije.

Trauma u vlastitoj obitelji

Joschla prestaje govoriti. Izgleda kao da će se rasplakati. A onda nas pogleda pravo u oči i pita: „Koliko netko mora biti zao da bi nekome tako nešto učinio? Kada razgovaram s preživjelima, osjećam njihov bol."

Joschlin djed je bio u Auschwitzu. Uspio je preživjeti. Od sedmoro braće i sestara, samo je još jedan brat uspio pobjeći s njim. Njena baka je bila u logoru Dachau i također je preživjela. Joschla pripada trećoj generaciji poslije Auschwitza. Ali nacistički genocid nad Romima je i na njoj ostavio traga.

„Kad god bih posjetila baku i djeda uvijek bismo razgovarali o tom dobu, bilo da smo spominjali samo neke trenutke ili razgovarali o onim najgorim događajima."

Proba se završila. Nalazimo se u Joschlinom stanu. Umjetnica sjedi na zelenom kauču u dugačkoj crvenoj haljini. Pokazuje nam stare obiteljske crno-bijele fotografije. I pri tom se osmjehuje. No obiteljska trauma je ostavila posljedice. Njezini baka i djed su patili od strahova i bili su pretjerano oprezni. „Moja baka je poludjela ako bih navečer zakasnila kući samo koju minutu. Pitala bi me kako se mogu tako ponašati. Ali, jednostavno se bojala za mene. Plašila se stalno da će mi se nešto dogoditi." To je utjecalo i na Joschlu, pa je kao dijete bila jako plašljiva.

Generacijske posljedice

Slučaj Joschline obitelji nije usamljen. Ali posljedice nacističkog progona Roma i Sinti na naredne generacije do sada nisu u potpunosti istražene.

Neovisna komisija za anticiganizam je 2021. godine objavila izvještaj u kojem se navodi da obitelji preživjelih imaju traumatične posljedice. Savezna Vlada je zatražila od ove komisije da istraži situaciju Sinti i Roma u Njemačkoj u razdoblju od dvije godine.

Trenutni projekt AMCHA, udruženja koje se bavi posljedicama Holokausta, došao je do sličnih zaključaka. Znanstvenici su analizirali psihosocijalni položaj Roma i Sinti u Njemačkoj i Češkoj. Iako projekt još uvijek nije završen, već su uočene posljedice koje se protežu kroz generacije.

Joschla nam je pokazala i dio filma o premijeri njenog kazališnog komada „Romski grad". Ona stoji na pozornici odjevena u raskošnu haljinu, okrenuta prema publici i govori: „Ja sam Rita Prigmore. Pokušali su mi promijeniti gene." Za Joschlu je umjetnost instrument za suočavanje s obiteljskom traumom. Genocid koji su nacisti počinili, ali i rasizam koji i danas postoji, su materijal iz kojeg ona stvara umjetnost. „Sve svoje osjećaje nepravde i bijesa transformiram u umjetnost. Od njih stvaram kazališne predstave."

Komad „Romski grad" se ne bavi samo temom nacionalsocijalizma, već postavlja i pitanje što je Romima i Sintima potrebno kako bi napokon bili slobodni. Zajedno sa svojom grupom inspirirana je komadom Bertolta Brechta „Uspon i pad grada Mahagonnyja" i napravila komad koji odgovara na to pitanje.

Dok govori o svom kazališnom komadu puna je energije: „Utopija slobode za nas znači da svijetu pokažemo našu raznovrsnost, da dozvolimo sebi živjeti na autentičan način, umjesto što smo samo fokusirani na naše probleme, nedostatke i stereotipe."

Na kraju komada Joschla stoji u pozadini. Gleda direktno u publiku i trijumfalno izgovara: „Jeste li znali da su najveće stope nataliteta bile u poslijeratnim kampovima za preživjele? Ne možete nas ubiti. Pokušali ste, ali niste uspjeli."

Pratite nas i na Facebooku, preko Twittera, na Youtubeu, kao i na Instagramu