Neispunjeno obećanje o zaštiti ljudskih prava
27. svibnja 2008Na 60. godišnjicu usvajanja Povelje o ljudskim pravima Ujedinjenih naroda između političkih ambicija i stvarnosti vlada duboki jaz. To je danas (27.5.) u Berlinu ustvrdila Barbara Lochbihler, glavna tajnica njemačkog ogranka Amnesty Internationala (AI), predstavljajući izvješće te međunarodne nevladine organizacije o stanju ljudskih prava u svijetu u 2007. godini.
"U 81 državi smo zabilježili slučajeve mučenja, ponižavanja ili neljudskog tretmana. U 45 zemalja su ljudi zatočeni isključivo zbog političkih razloga. Čak 24 države smaknule su ukupno više od 1.200 ljudi. U 45 država vođeni su nepošteni sudski procesi. Sloboda tiska i izražavanja mišljenja povrijeđena je u najmanje 77 zemalja. A u barem 23 zemlje na snazi su zakoni koji diskriminiraju žene", priopćila je Lochbihler. Osobito zabrinjava nazadovanje zapadnjačkog svijeta, pa tako i zemalja EU-a, u zaštiti ljudskih prava. Tako su, na primjer, u logoru američkoga vojnog uporišta u Guantanamu na Kubi i drugim, dijelom tajnim zatvorima širom svijeta stotine ljudi i dalje zatočene bez optužnice i sudskog procesa.
Izjalovile se nade u kineski zaokret
"Međunarodna borba protiv terorizma promaknuta je u globalnu sigurnosnu doktrinu koja otvoreno dopušta povrede ljudskih prava i zato još biva nagrađena nekažnjavanjem", konstatira Lochbihler. U cijelosti se izjalovila i nada da će Olimpijada u Pekingu dovesti do zaokreta u politici kineskog vodstva: "Stanje u Kini se nije poboljšalo. Dapače, na nekim je područjima sve više povreda ljudskih prava upravo zbog Olimpijskih igara."
Zbog progona oporbe, nasilja, političkih ubojstava i rasističkih napada u fokusu Amnesty Internationala lani su se također našli Rusija i Zimbabve. Posljedice nedavnih ratova, pak, još se uvijek negativno odražavaju na stanje ljudskih prava u Hrvatskoj, Bosni i Hercegovini i Srbiji. Amnesty International osobito kritizira deficite u gonjenju i procesuiranju ratnih zločinaca te organiziranom povratku izbjeglica. U izvještaju za prošlu godinu se ukazuje na ulogu zemalja regije kao stjecišta trgovaca ljudima, pogotovo ženama, na diskriminaciju manjina, prije svega romske, te na rastuću bojazan stanovništva od teških povreda ljudskih i manjinskih prava u jeku rješavanja kosovske krize.