Neizbježna borba protiv IS-a

Takozvana "Islamska država" ne smije biti samo potisnuta, ona mora biti uništena. I to prvenstveno vojno, ali i politički, rušenjem fascinacije "džihadizmom" i simpatija koje neki osjećaju prema tom pokretu. Ipak, na početku se mora djelovati vojnom silom protiv ove terorističke grupe. Kao što se i očekivalo oči su uprte u SAD ali i na cjelokupni Zapad. NATO je barem osnovao skupinu od deset članica koje su spremne boriti se protiv IS-a – među njima je i Njemačka koja ono što se treba poduzeti vojnim putem, namjerava pratiti politički.

Situacija puna noćnih mora

Jasno je jedno: rat protiv “Islamske države“ u Iraku i Siriji, Zapad ne može voditi sam, nego samo uz podršku partnera. U suprotnom, kada bi u sukob ušle samo SAD i eventualno i Velika Britanija, mnogi bi obilježili „križarski rat“. Dakle, Zapadu su potrebni saveznici iz regije: u prvom redu je to sam Irak i njegova šiijska vlada koja ne uživa prevelik ugled. Međutim, iračka vojska je demoralizirana i slaba. Uz to, središnja vlada u Bagdadu ima brojne protivnike; među njima su sunitska plemena, ali i ostaci Baatha, vladajuće stranke bivšeg predsjednika Sadama Husseina, koji djeluju u podzemlju. Vlada u Bagdadu bi se dakle trebala boriti na dva ratišta - za što nije sposobna.

Jedan drugi potencijalni partner u borbi protiv IS-a nalazi se baš u Damasku. Riječ je o sirijskom predsjedniku Bašaru al Assadu, protiv kojeg se Zapad do sada borio. Suradnja s ovim diktatorom bila bi kobna i zapravo je nezamisliva. No, bez Assada se ne može poraziti IS. To je politička noćna mora. S jedne strane Zapad već dugo radi na rušenju Assada, a s druge strane pritišće ga nezaobilaznost realne politike.

Princip manjeg zla - savezi s dojučerašnjim protivnicima

Uz sve to, ne smiju se zaboraviti niti Kurdi koji bi sada trebali biti opskrbljeni i oružjem. Ali, i već se sada može naslutiti – pobjede li u ovoj sukobu, povećat će se njihova želja za vlastitom državom što zapravo nitko ne želi. Na koncu, tu je i Iran koji se za sada drži po strani no napast će ukoliko irački šijiti zapadnu u velike neprilike, budu li stajali pred porazom ili pak u slučaju oštećenja šijitskih svetišta poput Kerbele.

A gdje su arapske zemlje? Gdje su Egipat, Saudijska Arabija i Jordan? Za njih je nezamislivo iznenada se stati na stranu Assada ili iračkih šijita. Dakle, i oni se drže po strain. Možda i zbog toga da ne pruže povod za napad vlastitim unutarnjim neprijateljima.

Snažna koalicija protiv IS-a

Usprkos svemu tome, "Islamskoj državi" može se suprotstaviti samo jednom jakom koalicijom čime bi se između ostalog i pokazalo, da su se svi spremni boriti protiv fundamentalističkog ludila "kalifata" Abu Bakra al-Bagdadija, da nitko ne želi tiraniju ranog i antimodernog islama, da je rat protiv džihadizma opravdan rat te da svi žele da prostor Bliskog Istoka ostane prostor religijskog suživota u kojem muslimani, kršćani, jezidi i pripadnici drugih vjerskih skupina mogu živjeti jedni s drugima. U protivnom će u ludilu „Islamske države” nestati kultura stara već 1200 godina.