Nemaš TV - plati pretplatu
14. lipnja 2010Predsjednici vlada njemačkih saveznih pokrajina (kulturna politika a time i pitanje financiranja javnih medija je stvar federalnih jedinica a ne savezne vlade) odlučili su pojednostaviti sustav ubiranja TV-pretplate. Svako kućanstvo i poslovna jedinica će tako od 2013. plaćati jedinstvenu pretplatu bez obzira na to nalazi li se u tom domaćinstvu ili poslovnom prostoru radio ili TV prijemnik ili ne. Val ogorčenja je već pokrenut a otpor se očekuje i od onih krugova kojima je najzabavniji sport dosada bio igranje mačke i miša s inkasatorima zloglasnog GEZ-a, tvrtke koja je zadužena za ubiranje pretplate.
Smanjenje birokracije
Naime jedan od glavnih motiva za pokretanje reforme naplate pretplate za javne medije političarima je bio upravo taj glomazni birokratski aparat kojemu je jedina svrha bio lov na one građane koji nikako nisu htjeli priznati da posjeduju neku vrstu prijemnika. Vojska inkasatora, uglavnom umirovljenika, već desetljećima kruži Njemačkom u potrazi za grešnicima koji nisu prijavili svoj prijemnik i tako sebi uštedjeli 17,89 eura koliko trenutno iznosi mjesečna pretplata. Lov je posebice zabavan u studentskim domovima gdje je fluktuacija stanara velika a time i potencijalnih "žrtava" inkasatora. I dok su još uporni uspijevali uvjeriti inkasatora da ne posjeduju ni TV niti radio prijemnik, otkako su se političari dosjetili jadu i listu uređaja koji podliježu plaćanju pretplate proširili na mobitele i računala s internetskim priključkom, sve je teže bilo uvjeriti predstavnike vlasti da vlastito kućanstvo ne posjeduje niti jedan od tih uređaja. No i samim vlastima je taj nedostojan lov odlazio predaleko, a zadiranje u privatnu sferu građana i njuškanje po podrumima kako bi se utvrdilo koliko stanara posjeduje kabelski priključak a time i prijemnik, po mnogima se kosi i s Ustavom.
Sukladno s Ustavom
Stoga je i autor reforme nitko drugi nego poznati njemački stručnjak za ustavno pravo Paul Kirchhof. On je, između ostalog, svojim prijedlogom trebao garantirati da se novi sustav ne kosi s Ustavom. Naime njegova osnova je na prvi pogled sporna odluka da pretplatu plaćaju svi bez obzira posjedovali oni zaista neki prijemnik ili ne. Premda statistike govore da 95 posto svih njemačkih domaćinstava posjeduje barem jedan TV prijemnik i za onih preostalih 5 posto se trebalo naći pravno rješenje. Političari se nadaju da će ovom reformom i u budućnosti biti osigurano oko 7,5 milijardi eura koliko ih svake godine potroše medijske kuće okupljene u sustavu javnih medija ARD. Javni mediji su doduše prisiljeni na štednju no ovaj iznos garantira, kako se tvrdi, proizvodnju neovisnog programa koji ima javnu zadaću a ta je kvalitetno informiranje, obrazovanje i zabava građanstva. Time su javne medijske kuće po prvi put izjednačene s ostalim javnim ustanovama poput škola ili sveučilišta koje također financira široka javnost a ne samo oni koji usluge ovih ustanova direktno koriste. Nezadovoljni najnovijom odlukom bi trebali biti privatni izdavači koji svoje televizijske i radijske programe financiraju isključivo reklamama. Oni su nakon 60 godina postojanja sustava financiranja javnih medija očekivali slabljenje javnih u korist privatnih medija, no politika je ostala pri stajalištu po kojem kvalitetan, raznovrstan i informativan program i dalje mogu garantirati samo javni mediji.
Autor: N.Kreizer/agencije/Der Spiegel
Odg. urednik: Anto Janković