Stopa priznanja različita

Onaj tko dolazi iz Sirije, u Njemačkoj s velikom vjerojatnoćom dobiva azil. Savezni ured za migraciju i izbjeglice (BAMF) koristi pojam zaštitne kvote. To je broj osoba iz određene zemlje, koje ili dobivaju azil, ili bivaju priznate kao izbjeglice ili je iz drugih razloga njihov boravak u Njemačkoj u najmanju ruku toleriran. Kada je riječ o Sirijcima zaštitna kvota iznosi gotovo 100 posto. Sirija je time daleko ispred ostalih zemalja. Onaj tko je kao tzv. kontingent-izbjeglica pobjegao iz izbjegličkog kampa primjerice u Libanona u Njemačku ne mora uopće prolaziti postupak za izdavanje azila i iz humanitarnih razloga odmah dobiva pravo boravka koje je međutim isprva vremenski ograničeno.

Dobre izglede za priznanje imaju i građani Iraka gdje, kao i u Siriji, vlada građanski rat (zaštitna kvota iznosi gotovo 90 posto za ovu zemlju), i iz Eritreje čija vlada slovi za represivnu širom svijeta (zaštitna kvota 80 posto).

Sirijci, Eritrejci kao i kršćani, Mandejci i jezidi iz Iraka u pravilu ne moraju više u svom razgovoru koji prethodi odluci o dodjeli azila navoditi razloge za bijeg, već to mogu učiniti pismenim putem kako bi ubrzali proces čiji je cilj da budu priznati kao izbjeglice. Iz toga su ipak isključene osobe za koje, prema navodima BAMF-a, postoje "osnovane sumnje" u njihov identitet, za koje se postupak ne vodi u Njemačkoj, nego u drugoj zemlji ili "kada je riječ o osobama kod kojih se ne može sa sigurnošću utvrditi da su izbjeglice".

Srednja kvota priznavanja

Skupina zemalja sa „srednjom zaštitnom kvotom“ je vrlo široka, a oznaka "srednja" je relativna. Ipak ovdje postoje zajednička obilježja. Između ostalog pravo na azil mora biti u svakom slučaju dokazano. Dakle nije dovoljno doći iz ovih zemalja i biti priznat čak i ako zemlja porijekla u pojedinačnim slučajevima može sloviti za politički problematičnu ili nestabilnu. Na vrhu ove grupe je Afganistan sa zaštitnom kvotom od oko 40 posto, na drugom mjestu je s mnogo nižom kvotom Pakistan (12 posto) i Nigerija (šest posto). Ovdje bi se mogle navesti i brojne druge države ali zbog toga što iz njih dolazi samo relativno mali broj podnositelja zahtjeva za azil one u većini statistika ne bivaju vidljive.

Gotovo bez ikakvih izgleda

Onaj tko dolazi iz država zapadnog Balkana gotovo da uopće nema izgleda za azil u Njemačkoj. Unatoč tomu osobe iz ovih zemalja se ubrajaju u najveću grupu onih koji podnose zahtjev za azil. Radi se o Albaniji, BiH, Kosovu, Makedoniji, Crnoj Gori i Srbiji. Njemačka vlada je Srbiju, Makedoniju i BiH proglasila "zemljama sigurnog porijekla" a intenzivno se radi na tome da se i ostale zemlja Balkana proglase zemljama sigurnog porijekla. Prema Zakonu o postupku izdavanja azila ovdje "na osnovu općih političkih odnosa postoji zakonska pretpostavka da tamo nema ni političkog progona ni neljudskih ili ponižavajućih kazni ili postupaka". Prije svih CDU i CSU bi rado željele proglasiti za sigurne zemlje i Kosovo, Albaniju i Crnu Goru. No između ostalih Zeleni argumentiraju da bi se od ovog nauma trebalo odustati zbog progona Roma.

Svaka pojedinačna zemlja EU-a ima svoju vlastitu listu. No Europska komisija sada želi predložiti zemljama članicama Unije listu sigurnih zemalja koja će važiti širom EU. Tu trebaju spadati sve zemlje koje imaju perspektivu prijema u EU, odnosno šest zemalja zapadnog Balkana plus Turska. No predsjednik Europske komisije Jean-Claud Juncker naglašava da ljudima iz ovih zemalja "nije u osnovi oduzeto pravo na azil". Za Njemačku važi sljedeće: kada ljudi iz tih zemalja vjerodostojno dokažu da su u pojedinačnom slučaju suprotno općim pretpostavkama ipak progonjeni, oni mogu dobiti azil. No općenito su njihove šanse male i time njihovo vraćanje u zemlju porijekla vjerojatno.

Kao "sigurne" inače za njemačke vlasti još važe Gana i Senegal. A i u EU razmišlja o tome da se afričke zemlje kao takve stave i na listu Unije.