Nemilosrdni svijet tržišne logike

Hrvatska je do sad provela brojne reforme kako bi zadovoljila kriterije Europske unije. Međutim, mnogi se pribojavaju daljnjih nepopularnih mjera poput otkaza, smanjenja plaća ili povišenja dobne granice za odlazak u mirovinu. Kevin Körner je analitičar njemačke banke Deutsche Bank i u razgovoru za Deutsche Welle govori o promjenama koje su nužne da bi Hrvatska na europskom tržištu bila konkurentna.

DW: Kako ocjenjujete gospodarsku situaciju u Hrvatskoj uoči ulaska u Europsku uniju?

Kevin Körner: Hrvatska ulazi u EU u trenutku u kojem se gospodarski nalazi u prilično lošoj situaciji. Ako se pogledaju brojke, vidi se da Hrvatska od početka financijske krize nijednu godinu nije okončala s pozitivnim gospodarskim rastom. Ona je ušla u recesiju, 2009., 2010. i 2011. ostala u recesiji, a i prošle godine je zabilježila pad od dva posto. I za ovu godinu su prognoze svih velikih institucija revidirane na niže. Deutsche Bank polazi od toga da će Hrvatska i u ovoj godini ostati u recesiji, vjerojatno s padom od 0,5 posto.

Zašto se Hrvatska ne uspijeva izvući iz te dugotrajne recesije?

U Hrvatskoj je pala potrošnja, kako privatna tako i javna. Razlozi za pad privatne potrošnje su različiti. Zabilježen je slab do osrednji pad kreditnih plasmana. Nezaposlenost je jako porasla, a investicije su znatno smanjene. Vanjski razlozi koji utječu su, na primjer, gospodarske poteškoće najvažnijih hrvatskih trgovinskih partnera. Najvažniji je Italija. Prema prognozama Deutsche Banka, ta je zemlja prošle godine zabilježila pad  gospodarskih aktivnosti od 2,5 posto, ove godine se očekuje minus od 1,8 posto. Oko 50 posto hrvatskog izvoza odlazi u eurozonu, koja će i ove godine prema našim predviđanjima ostati u laganoj recesiji. 

No, samo time se ne može objasniti to što je Hrvatska tako snažno pogođena krizom. Kada se govori o razlozima, uvijek iznova se spominju strukturni problemi. Na primjer, tržište rada. Kritika koja dolazi od EU-a i Međunarodnog monetarnog fonda (MMF) odnosi se na njegovu nefleksibilnost, recimo na zaštitu radnika od otkaza. Tu su neki faktori koji tržište rada čine nefleksibilnim, recimo u usporedbi s baltičkim zemljama. One imaju fleksibilno tržište rada i zato su vrlo brzo mogle reagirati na krizu.

Gorki lijek se mora popiti

Spomenuli ste pad kreditnog plasmana. Strane banke, koje su većinske vlasnice hrvatskih banaka, zbog obveze povećanja vlastitog kapitala raspolažu s manje novca za kreditiranje. Kako procjenjujete stanje u hrvatskom bankovnom sektoru?

Strane banke znače dotok inozemnih sredstava. Prije krize je bilo vidljivo da se na taj način može podupirati snažan gospodarski razvoj. No, problem je ako se gospodarstvo previše osloni na taj dotok novca. Ako pogledamo podatke o kreditnim plasmanima u Hrvatskoj u ožujku ove godine, vidimo da je u usporedbi s prošlom godinom ostvaren minus od pet posto. A kada te brojke usporedimo s godinama prije krize, onda vidimo taj negativni razvoj koji se oslikava i u rastu gospodarstva.

Bankovni sektor u Hrvatskoj je u relativno dobrom stanju, ako pogledamo kapitalnu adekvatnost hrvatskih banaka. Hrvatska narodna banka kaže da bi ona trebala iznositi 12 posto, ali trenutačno se kreće čak i do 20 posto. Negativna pojava za banke je da je zbog krize porastao broj problematičnih kredita. Njihov udio trenutačno iznosi oko 14 posto i to je prilično mnogo.

Hrvatski kreditni rejting je loš, proračunski deficit visok, državna zaduženja velika. Što hrvatska vlada može poduzeti za poboljšanje stanja?

Loš kreditni rejting je prije svega indikator za vrlo tešku fiskalnu situaciju u Hrvatskoj. Fiskalni deficit je vrlo visok i, naravno, znači da će i zaduženje nastaviti rasti. Pitate što se može poduzeti. Trenutačno je situacija relativno teška. Imamo recesiju, što djelomično objašnjava poteškoće s konsolidacijom državnog proračuna. U recesiji se smanjuju i porezni prihodi. To Hrvatsku jako pogađa. Zbog recesije se manje investira i troši. I time se plaća i manje poreza.

Javni dug iznosi oko 60 posto BDP-a, to je službena brojka kojom raspolaže i MMF. To je i gornja granica po Mastriškim kriterijima koja vrijedi za eurozonu. No, postoje i iznosi zaduženja koji se za neku konkretnu zemlju smatraju prihvatljivima. To ovisi o različitim faktorima, o kamatama, gospodarskom rastu i drugom. U načelu se polazi od toga da slabije razvijene zemlje trebaju imati manji javni dug nego industrijske države. MMF smatra da bi ta granica za Hrvatsku trebala biti oko 40 posto BDP-a.

Što se tiče novih zaduživanja, Hrvatska je već poduzela neke korake. 2010./2011. je proračunski deficit iznosio više od 5 posto BDP-a, u 2012. je lagano smanjen, a ove godine polazimo od toga da će pasti na 3,5 posto. To je dio državnih napora za konsolidiranje proračuna. Naravno, to je problematično jer to znači i smanjenje državnih investicija i potrošnje što također negativno utječe na gospodarstvo.

No, to je gorki lijek koji se mora popiti.

Osim globalne krize, što još koči razvoj hrvatskog gospodarstva?

U Hrvatskoj je diversifikacija gospodarskih aktivnosti relativno mala. Prije svega u izvoznom gospodarstvu. Imamo dvije velike gospodarske grane koje su vrlo važne: turizam i brodogradnju, koja je godinama dobivala državnu pomoć. Obje grane su vrlo prociklične. To znači da turizam ovisi o tome da si turisti iz okolnih zemalja mogu priuštiti putovanja. Ako obližnje zemlje imaju gospodarskih problema, onda pada i broj turista. Isto vrijedi i za brodogradnju. Potražnja za brodovima je velika kada je globalno gospodarstvo jako. Ako imamo krizu, onda se smanjuje i izvoz.

Hrvatska se mora pobrinuti za veću diversifikaciju. U hrvatskom gospodarstvu udio industrije je 25 posto, a uslužnog sektora oko 70 posto. Tu spada i turizam, koji je dobra gospodarska grana, ali se na nju ne smije previše oslanjati jer je povezana s rizicima.

Korupcija je još uvijek problem

Što će se za hrvatsko gospodarstvo promijeniti nakon 1. srpnja 2013. godine?

Kao prvo je važno reći da je ulazak u EU jako važan korak na zajedničko europsko tržište. Hrvatska se nakon ulaska u Uniju mora pridržavati europskih propisa i to je pozitivan faktor za ulagače. Srednjoročno se polazi od toga da će to pozitivno utjecati na investicije. Za zemlju poput Hrvatske strana ulaganja su vrlo važna jer predstavljaju stabilan dotok novca. 

Jedan od problema još uvijek je korupcija. U međunarodnoj usporedbi Hrvatska nije pokazala pretjerano dobre rezultate. Poduzetnik koji želi investirati u inozemstvu gleda kakva je pravna sigurnost u određenoj zemlji, koliko je velik problem korupcije, može li brzo i jednostavno otvoriti tvrtku ili mora prijeći brojne birokratske prepreke ili davati mito. Hrvatska mora provesti strukturne reforme kako bi iskoristila prednosti članstva u Uniji. To na kraju krajeva ovisi o spremnosti na provedbu reformi, kako kod vlade tako i kod građana.

Koje su reforme po Vašem mišljenju nužne?

Klasični faktor je primjerice jače otvaranje tržišta rada. Javni sektor je u Hrvatskoj vrlo velik. Država je najveći poslodavac. Tu se već reagiralo, najavljeno je da će u dogledno vrijeme biti smanjen broj zaposlenih. Smanjene su i plaće u javnom sektoru. To su dobre mjere. No, kada se pogledaju reakcije, očito je da te reforme nisu dovoljne. Hrvatska mora postati konkurentnija u međunarodnoj, a pogotovo u europskoj usporedbi. Ulazak u EU je pozitivna stvar, ali s druge strane, Hrvatska se tu sve više uspoređuje s drugim zemljama, pogotovo iz srednje i istočne Europe s kojima mora konkurirati.

Naravno, reforme na tržištu rada su krajnje osjetljiva tema. Moraju biti moguće korekcije plaća na niže, ako se ne želi biti preskup u odnosu na druge države iz regije. No, pri tome nije važna samo cijena rada. Kada bi se gledalo samo na to, onda bi Njemačka bila preskupa. Tu se uspoređuju i produktivnost, opći uvjeti poslovanja, institucionalno okruženje, infrastruktura i slično. U usporedbi s drugima iz regije Hrvatska ima relativno visoke troškove rada. Potrebne su i reforme mirovinskog sustava, recimo povećanje starosne dobi za odlazak u mirovinu. To su osjetljive teme, tu se političari vrlo brzo suočavaju s nezadovoljstvom građana. Glavna je pretpostavka razumijevanje građana da su određene reforme doduše vrlo bolne, ali i nužne.

Na svim područjima su već poduzeti brojni koraci, ali mora se učiniti još više.