Neonacisti u elitnim akademskim udrugama?

Predbacuju im se ozbiljne stvari: jedan njihov član optužuje ih da su u brojnim studentskim bratstvima (Burschenschaften) u Njemačkoj zadnjih desetljeća korijene pustili predstavnici ekstremne desnice. Neke od tradicionalnih studentskih udruga neonacisti su uspjeli u potpunosti prožeti. Christian Joachim Becker je stoga ustanovio Inicijativu članova studentskih bratstava protiv neonacizma, koja na svojoj internetskoj stranici QuoVadisBuxe raščlanjuje sve metode izopačenosti ekstremne desnice.

Izopačenosti poput one Norberta Weidnera: On je na primjer teologa i pripadnika njemačkog otpora Dietricha Bonhoeffera kojeg su smaknuli nacisti, obilježio kao "izdajnika domovine", a presudu kojom su ga osudili nazvao "pravno opravdanom". Weidner je trenutačno glavni urednik jednih novina studentskog bratstva i ujedno jedan od najutjecajnijih i najbolje plaćenih dužnosnika u najvećoj krovnoj organizaciji, Njemačkom studentskom bratstvu (Deutsche Burschenschaft).

Grananje ekstremne desnice

Weidner ima i odgovarajuću prošlost. Prije je bio aktivan u ekstremnoj desničarskoj organizaciji za mladež Wiking-Jugend a nakon toga je postao jedan od čelnika u Slobodarskoj njemačkoj radničkoj stranci. Nakon što je 1995. ta nacistička stranka zabranjena, Weidner je na kratko nestao, da bi se ubrzo ponovno pojavio u jednom studentskom bratstvu iz Bonna (Alte Breslauer Burschenschaft der Raczeks). Istom bratstvu kojem pripada i Christian Joachim Becker.

Otuda se njih dvojica i poznaju. No Becker ne želi da se ova svađa svede na osobne animozitete. Naprotiv, on smatra da problem ekstremne desnice seže dalje od studentskih bratstava. "Želimo da se raspravlja o ekstremnoj desnici u akademskim krugovima. Da se savezna politika i njezini dužnosnici time bave." Stanje je ozbiljno, smatra on: "Akademski obrazovani neonacisti pišu i smišljaju parole - drugi potom bacaju Molotovljeve koktele."

Vrline, tradicije i zanos svim što je njemačko

Optužbe da studentska bratstva služe okupljanju ekstremnih desničara nisu ništa novo. Korijeni ovih studentskih udruga sežu u 19. stoljeće. Tada su osnivane prve studentske udruge, u kojima je u to doba vladao snažan osjećaj regionalnog pripadništva, čemu svjedoče i tadašnja njihova latinska imena poput Alemannia, Frankonia ili Rhenania. Studentska su bratstva tada propagirala njemačko jedinstvo, slobodu i demokraciju i isticala kasnije nacionalne njemačke boje crnu, crvenu i zlatnu. Nakon ustanovljavanja Njemačkog carstva 1871. dio se njih okrenuo konzervativnom i reakcionarnom taboru.

Sve do danas studentska su bratstva u svojim javnim nastupima nastavila njegovati zastarjele tradicije koje uzdižu sve što je njemačko. U to spada nošenje staromodnih kapa baš kao i vrpci u bojama pojedinih bratstava. Velike zastave ukrašavaju fasade njihovih uglavnom skupo uređenih i u boljim dijelovima grada smještenih središnjica. U financiranju ovih bratstava pomažu "alte Herren" (stara gospoda). To su bivši studenti koji svom bratstvu ostaju vjerni do smrti. Tako se u tim zgradama mogu povoljno unajmiti studentske sobe. Od mladih se studenata za uzvrat ne očekuje samo vjernost do kraja života, već i da čuvaju tradiciju. U nekim, rijetkim doduše, studentskim bratstvima još se i danas prakticira takozvana menzura. Radi se o mačevalačkom ritualu, pri čemu si protivnici međusobno nanose ozljede, a ožiljci se poslije čitavog života nose s ponosom.

Neonacisti uskaču u pomoć

Stoga ne čudi da ova bratstva danas imaju problema s članstvom. To su, tvrde kritičari, iskoristili neonacisti, da bi se tu ugnijezdili. Od 10.000 aktivnih članova bratstva, 1.500 su ekstremni desničari, procjenjuje Becker. On smatra da je Norbert Weidner jedan od "mozgova ekstremnog desničarskog pokreta" koji se vrti oko NPD-a (Nacionaldemokratske Stranke Njemačke) i jednog dijela studentskih bratstava.

Weidner odlučno odbija ove optužbe. I zbog njih podiže tužbu na sudu u Bonnu. "Nema takvih struktura", objavio je njegov odvjetnik Björn Clemens. "U skladu s time, nema ni vodeće funkcije mog mandanta unutar takvih struktura. To su čiste tlapnje." On namjerava od Beckera sudski tražiti 250.000 eura, ukoliko on ovakve ili slične optužbe bude ponovio. No na pitanje može li se njegovog mandanta nazvati "ekstremnim desničarem", Clemens odgovara: "Pitajte ga sami." Potom ovaj odvjetnik, koji je i sam bio visokopozicionirani dužnosnik REP-a, jedne manje desničarske stranke "Republikanaca", dodaje: "Mislim - ne".

Za Beckera i njegove istomišljenike nema sumnje o tomu kako diše Weidner. Stoga su ga uoči ovogodišnjeg skupa studentskih bratstava u Eisenachu pokušali ukloniti iz predsjedništva krovne organizacije u kojoj su okupljena sva bratstva. Bez uspjeha. Weidner je i opet dobio mandat. Nakon toga su brojna bratstva napustila taj skup, neka su smjesta otkazala i članstvo u zajedničkoj udruzi. Skup je završio prije vremena i u svađi.

Neizvjesna budućnost bratstava

Beckerova Inicijativa protiv neonacista traži da se krovna organizacija raspusti "zbog dopuštanja, poticanja i financiranja ekstremnih desničara". No trenutačno stručnjaci očekuju da bi vjerojatniji ishod bio da se Njemačko studentsko bratstvo smanji i ograniči samo na bratstva koja već jesu čvrsto u rukama ekstremnih desničara.

Je li QuoVadisBuxe došao prekasno? "Borba ni u kojem slučaju nije izgubljena", ističe Becker. "Možda su ekstremni desničari pobijedili u krovnoj organizaciji, ali za nas članove bratstva ta organizacija nije odlučujuća". Ima li na umu već nešto novo? "Upravo se osniva nova udruga", kaže Becker. "Na žalost, ne smijem vam reći više. Ali neće dugo trajati."