Neprofitni mediji, novinari i čistačice

Da se radi o ugroženoj vrsti potvrdio je nedavno održani okrugli stol u zagrebačkome sjedištu Hrvatskog novinarskog društva (HND) na kojem se moglo čuti da su neprofitni mediji u Hrvatskoj osuđeni na djelovanje bez sustavne zakonske, političke i, naravno, financijske pomoći. Kako se pravnim okvirima ne regulira pozitivna diskriminacija neprofitnih medija, poticaja za rad u takvom sustavu gotovo da nema, a jedina nagrada onima koji se upuste u avanturu neprofitnog medijskog djelovanja moralno je zadovoljstvo.

Da bi se ilustrirala neprofitna medijska scena u Hrvatskoj dovoljno je reći kako pod takvom licencom djeluju svega dvije radijske postaje - obje pod okriljem katoličke crkve. Što se tiče televizijskih postaja situacija je još gora - nema, naime, niti jedne. Budući da su zakonski okviri postavljeni tako da je puno lakše (i isplativije) medijski djelovati komercijalno, sektor kojem je važnije informirati i utjecati na društvo u nekomercijalnim uvjetima koncentrirao se na najjeftiniji medij – internet.

Upravo su u toj domeni svoj prostor za rad pronašli i kulturnjaci, koji su zbog sve manjeg interesa komercijalnih izdavača za kulturne teme već izgubili puno prostora u novinama i na televiziji.

Prije 10 godina bilo je teško doći do stručnih publikacija

Dea Vidović urednica je portala Kulturpunkt, koji je s ciljem promoviranja nezavisne kulturne scene pokrenut prije više od 4 godine. Govoreći o motivaciji za neprofitno medijsko djelovanje komentira kako se radi o sceni na kojoj se okupljaju ljudi “koji su razočarani postojećim situacijama u profitnim i javnim medijima odlučili sami nešto stvoriti, a s druge strane tu su i razlozi potrebe za govorom o temama za koje nema mjesta u postojećim hrvatskim medijima“. U neprofitnom medijskom pejzažu interneta našlo se prostora i za specijalizirani kazališni portal Teatar koji je pokrenula redateljica Nora Krstulović: “Prije 10 godina, kada je portal pokrenut, nije bilo moguće doći do stručnih publikacija i informacija iz svijeta, koje su mi bile potrebne, pa sam pomislila zašto ih ne bi podijelila s kolegama kada sam ih već prikupila.“ Iz minusa, nastavlja Krstulović, portal Teatar se još nije uspio izvući, jer od Grada Zagreba dobiva nedovoljnih 50 tisuća kuna godišnje, a iz državnog proračuna niti toliko, što je i bio razlog privremenom prosvjednom gašenju portala prije nekoliko godina.

I Dea i Nora svjesne su da do napretka, odnosno boljeg zakonskog i financijskog tretiranja neprofitnog sektora, neće doći, ne zauzme li se scena sama za sebe. Dea Vidović prisjetila se i jednog važnog pomaka koji se dogodio 2004. kada je sačuvano Vijeće za medijske kulture: “Tada se okupljanjem organizacije koje djeluju u tom području - i to u roku od 24 sata - spriječilo ukidanje tog vijeća.“ No, financijski i organizacijski problemi lakše se nadilaze uz rad na koji ne utječu privatni interesi vlasnika ili nervozni urednici koji pokušavaju provesti nametnutu politiku, te, naravno, uz dobre reakcije čitatelja.

Ipak se ne vidi bolja budućnost

I šira slika neprofitne medijske scene svodi se na internetske portale, koji su si – odričući se imperativa zarade – osigurali novinarsku neovisnost. Jedan od primjera je i portal H-alter, čiji je glavni urednik Toni Gabrić. On je i prije pokretanja H-altera 15-ak godina bio profesionalni novinar, a ono što ga je motiviralo bila je činjenica što novine na kojima ja učio novinarstvo i zbog kojih se poželio baviti tim poslom danas više nema. “To su bili Danas, Polet ili Feral tribune u kojem sam i sam pisao. Ti su mediji stvarali profesionalni, generacijski i društveni identitet,“ prisjeća se Gabrić koji priznaje da neovisnost ipak zahtjeva i veliku količinu snalažljivosti i improvizacije. “Da bi H-alter opstao moram 80 posto energije trošiti na stvari koje nemaju veze s novinarstvom - pišem projektne prijedloge i čistačica sam i tehničar koji nosi printer na popravak, tako da više gotovo da nisam novinar, nego sam sekretarica,“ zaključuje Gabrić.

No ubuduće ipak neće biti lakše, jer novi zakon o medijima, koji će konkretnije definirati dosada gotovo neprepoznate elektroničke publikacije, predviđa i naplatu svojevrsne licence, koja će portalima uzeti djelić ionako nedovoljnog godišnjeg budžeta, dok im s druge strane neće omogućiti korištenje državnog Fonda za poticanje pluralizma i raznovrsnosti elektroničkih medija.

Neprofitni mediji tako i dalje ostaju marginalizirani i bez poticaja, iako su danas postali presudna protuteža komercijalnom sektoru koji u stalnoj borbi za publiku sve češće djeluje po principu „daj narodu što traži“, a sve manje vodi brigu o omjeru između tabloidnih, žutih tema i golotinje, i kvalitetnog novinarstva koje ne pumpa broj čitatelja ili gledatelja.

Autor: Vid Mesarić

Odg. ur.: M. Ljubičić