Neuspjeh pod Hindukušem

Sovjetska televizija prikazuje 15. veljače 1989. snimke posljednje vojne kolone koja prelazi jedan most na afganistanskoj granici. Crvene zastave lepršaju na vjetru. Vojnici sjede na oklopnim vozilima i smješkaju se. Ukrajinac Vjačeslav Kuprijenko bio je tada izviđački časnik u sovjetskoj vojsci. „Imao sam sreće da sam bio asistent jednom zastavniku. Na posljednjem oklopnom vozilu vozio sam se skupa sa (zapovjednikom 40. armije, generalom Borisom) Gromovim. On je skočio s transportera i pješice otišao do jedinog dopisnika kojem je dao svoj poznati intervju.“

Najduži sovjetski rat

„Iza mojih leđa nema više sovjetskih vojnika ni časnika. Time je završena devetogodišnja nazočnost.“

Bio je to najduži rat u povijesti Sovjetskog Saveza, iako nitko nije govorio o 'ratu'. Oko 75.000 vojnika koji su između 1979. i 1989. bili stacionirani u Afganistanu ispunjavali su svoju „međunarodnu obvezu“, kako se tada govorilo u sovjetskoj propagandi.

Komunističko vodstvo Afganistana pozvalo je Sovjetski Savez u pomoć u borbi protiv islamske oporbe. Pod tom izlikom su sovjetske trupe 25. prosinca 1979. preko Hindukuša umarširale u Afganistan.

„Imperijalistička prijetnja“

Ali, radilo se o nečemu drugom, kaže Manfred Sapper, glavni urednik berlinskog časopisa 'Osteuropa' – (Istočna Europa). „Bila je to klasična kriva procjena da je Sovjetski Savez suočen s imperijalističkom prijetnjom.“

Nakon islamske revolucije u Iranu Sjedinjene Države su sustavno jačale svoju vojnu nazočnost u toj regiji. SSSR se osjećao ugroženim i htio je osigurati južnu granicu, kaže Valerij Ablazov, bivši sovjetski vojni savjetnik u Kabulu. „Zadaća je bila instalirati režim, ojačati ga i onda povući vojsku. Nitko nije htio zauzeti Afganistan i na duži ga rok držati okupiranog.“

SAD pomagao islamske borce

Ali, planovi nisu ostvareni. Ni uz pomoć Moskve afganistanska vlada nije uspjela dobiti bitku protiv mudžahedina, među ostalim i zato što su Sjedinjene Države oružjem pomagale islamske borce.

Odluka o povlačenju pala je tek 1988. U Sovjetskom Savezu je već u tijeku bila perestrojka. Šef Partije Mihail Gorbačov je želio okončati konfrontaciju sa Zapadom i provesti unutarnjopolitičku reformu u svojoj zemlji. Na jednom sastanku u travnju 1988. u Ženevi Afganistan, Pakistan, SAD i SSSR su dogovorili da se sovjetske trupe povuku u roku od devet mjeseci.

Vojska „ispunila“ zadaću, milijuni mrtvih

Dvadeset godina kasnije različito se ocjenjuje uspjeh sovjetske intervencije. Bivši sovjetski vojni savjetnik Valerij Ablazov kaže: „Vojska je ispunila svoju zadaću. Vojska nije izgubila ni jednu bitku. Ali, političko vodstvo nije iskoristilo postojeće mogućnosti vojnog stroja. Na kraju je faktično sve izgubljeno.“

Zapadni stručnjaci poput Manfreda Sappera dolaze do potpuno drukčijeg zaključka: „Politička je šteta bila velika. To je dovelo do zaoštravanja konfrontacije Istoka i Zapada. Na unutarnjopolitičkom polju taj rat je bio katalizator, koji je na vidjelo iznio sve ekonomske probleme i lažnost ideologije.“

Ukupno je u Afganistanu poginulo više od 15.000 sovjetskih vojnika, više od 10 tisuća ostali su invalidi. Posljedice za afganistansko stanovništvo bile su još tragičnije. U tih deset godina život je izgubilo gotovo dva milijuna ljudi, što je oko 13 posto ukupnog afganistanskoga stanovništva.