Nezaposlenost zbog separatizma u Donbasu

Borbe između proruskih separatista i ukrajinske vojske na području Donjecke regije ili Donbasa imaju vrlo negativne posljedice po tamošnju industriju. Taj je kraj oduvijek bio poznat po svojim rudnicima ugljena i industriji čelika, no ta se industrija sada sve više raspada. Prije svega su ugroženi rudnici: već i prije sukoba oni su važili za zastarjele i zapuštene, a sada im prijeti potpuna propast.

Oko dvije trećine rudnika, njih 90, na području gradova Donjeck i Luhansk su u državnom vlasništvu i direktno su podređeni Ministarstvu za ugljen u Kijevu. Više od polovice njih nalazi se međutim na području koje trenutno kontroliraju separatisti. Prema navodima zamjenika nadležnog ministra Jurija Sjukova njihova proizvodnja je u međuvremenu pala sa ranijih 70 tisuća na sadašnjih 20 tisuća tona ugljena dnevno. Osim toga je gotovo nemoguće iskopani ugljen transportirati u druge krajeve Ukrajine. Željezničke linije su ili oštećene ili više nisu pod kontrolom središnje vlasti. Prema navodima Sjukova separatisti sve više ugljena prebacuju u Rusiju.

Rudari bez plaće

U međuvremenu je ukrajinska vlada u Kijevu ukinula sve subvencije rudnicima koji se nalaze pod kontrolom separatista. Dosada je za ukupne subvencije rudnika u Donbasu u državnom proračunu bilo uplanirano više od dvanaest milijardi ukrajinskih grivnji, dakle oko 750 milijuna eura. Tim novcem je trebalo između ostalog financirati i dio plaća oko 100.000 rudara i drugih zaposlenih u državnim rudnicima.

"Većina rudara nisu dobili plaće još od lipnja", kaže u razgovoru za Deutsche Welle zamjenik predsjednika ukrajinskog Nezavisnog sindikata rudara, Anatolij Akimočkin. Mnogi su u međuvremenu ostali i bez posla budući da su njihovi rudnici tijekom borbi razoreni. U mnogima od tih rudnika neka obnova jedva da i ima smisla, budući da su oni u stvari već odavno nerentabilni.

Hoće li Kijev te rudnike subvencionirati i ubuduće ovisi sada ponajviše o tome hoće li središnja vladi uspjeti ponovno uspostaviti kontrolu nad čitavim područjem Donbasa. A hoće li im to poći za rukom vrlo je neizvjesno, smatra Akimočkin. On, međutim, istovremeno naglašava kako Ukrajina i nadalje polaže pravo na taj teritorij. "Dosada niti jedan jedini ukrajinski političar nije izjavio kako to više nije ukrajinski teritorij."

Loši izgledi

No sve navodi na to da područja koja po kontrolom drže proruski separatisti, koji su na njima proglasili takozvanu "Narodnu Republiku Donjeck i Luhansk", ubuduće neće biti dio Ukrajine, smatra Dmitro Snjegirjov, voditelj građanske inicijative "Pravednost". No to po njemu nije razlog za paniku: "Ukrajina time ništa ne gubi, osim industrije koja je zbog visokih subvencija cjelokupnu ukrajinsku privredu vukla u propast".

S druge strane Snjegirjov smatra kako je budućnost tih područja vrlo mračna. Ni Rusija ne treba tu industriju koja samo donosi gubitke. Već odavno je vlada u Moskvi zatvorila brojne rudnike u vlastitoj zemlji zbog nerentabilnosti. Osim toga je ugljen koji se kopa u Rusiji jeftiniji od ukrajinskog. A na umu valja imati i to da investitori nemaju interesa za ulaganjem u nestabilne regije. Zbog toga se ovaj analitičar pribojava kako bi obustava subvencija iz Kijeva mogla ozbiljno pogoditi rudare u regiji. "Doći će do socijalnih eksplozija. Već sada ima pobuna u rudarskim naseljima na području Luhanska. Ljudi traže svoje plaće i mirovine."

Raspad rudarske industrije

Volodimir Omelčenko iz ukrajinskog istraživačkog centra Rasumka polazi od pretpostavke da Kijev ona područja koja ne kontrolira neće niti financijski pomagati. To će doduše rasteretiti državni proračun, ali će donijeti nove probleme. "Takva situacija donosi više rizika no prednosti", kaže on u razgovoru za DW. Na taj će način naime Ukrajini nedostajati ugljen koji joj je nužno potreban za osiguranje energetske stabilnosti. Time zemlja postaje još više ovisna o uvozu energenata iz inozemstva.

Prema navodima stručnjaka je prije izbijanja sukoba ugljen u energetskoj opskrbi zemlje sudjelovao s 34 posto, a 80 posto tog ugljena se kopalo u Donbasu. No danas se 60 posto tog ugljena nalazi na području koje kontroliraju separatisti. "Dok god je to u rukama separatista, o nekakvoj samostalnoj ukrajinskoj rudarskoj industriji ne može biti ni riječi", naglašava Omelčenko.