Nijemci u 'svetom ratu' u Siriji

Oba muškarca s dugim bradama veoma dobro govore njemački. Švicarski reporter Kurt Pelda ih je susreo u ruševinama grada Asasa na sjeveru Sirije. Ti muškarci su novinaru priznali kako dolaze iz Njemačke i kako su u "humanitarnoj" misiji.

Ali to je eufemizam koji mnogi strani džihadisti opravdavaju svoj boravak u Siriji. "Naravno da nikad neće reći da se bore", objašnjava novinar. On je u proteklim mjesecima više puta bio u Siriji i uvijek iznova je susretao borce koji su došli iz inozemstva. Kod barem dvadesetak boraca je siguran u to, tvrdi Pelda, ali dokaza - nema. Jer mnogi ti borci ne žele ništa reći o svom porijeklu.

Niti ova dva Nijemca u "humanitarnoj" misiji ne žele ništa reći, čak niti svoja prezimena niti grad iz kojeg dolaze. Očito je prevelika opasnost da bi, po povratku u Njemačku, mogli imati ozbiljnih problema sa ovdašnjim službama.

Zapravo su doista i njemačke obavještajne službe obratile pažnju na njemačke džihadiste u Siriji. Njemački ministar unutrašnjih poslova Hans-Peter Friedrich računa kako se na strani sirijskih pobunjenika bori oko 40 Nijemaca i do 700 Europljana.

Opasnost po povratku u Njemačku

"Ti ljudi", objašnjava ministar, "tamo stječu radikalna gledišta, obučava ih se u ophođenju s eksplozivom, automobilskim bombama i svim mogućim." Njemački političar strahuje da bi te osobe svoje novo znanje mogle upotrijebiti i kad se vrate u Njemačku. Zato je ministar naložio da nadležne službe pozorno prate, tko i zašto putuje u onom smjeru.

Guido Steinberg, stručnjak za terorističku djelatnost Zaklade za znanost i politiku, potvrđuje kako "ima pokušaja zaustaviti ljude da ne odu u Siriju". Ali dodaje kako njemačke službe zapravo uopće ne mogu spriječiti njihov odlazak. Na koncu, dovoljno je tek otići na "ljetovanje" u Tursku ili u neku drugu susjednu zemlju i od tamo, uz pomoć pobunjenika, razmjerno lako mogu otići u Siriju.

Borce iz Njemačke i drugih zemalja Europe prije svega u Siriju tjera gnjev zbog pokolja koje čini Asadov režim. U pravilu su arapskog ili kurdskog porijekla, a važnu ulogu u njihovoj mobilizaciji ima internet. Tamo se može naći mnoštvo patetičnih muzičkih spotova u kojima se, uz prigodnu muziku, prikazuju ubijene žene i djeca i otvoreno ih se poziva da se priključe borbi.

Sirija se osjeća izdanom

Većina boraca u Siriji ionako ima dojam kako su ih svi ostavili na cjedilu, i Zapad i ostali arapski svijet, objašnjava Aaron Y. Zelin. On je stručnjak vašingtonskog Institut for Near East Policy i tvrdi kako "žele pomoći svojoj braći sunitskim muslimanima."

Uostalom, Sirija nije prvi slučaj takve "internacionalizacije" sukoba, podsjeća njemački stručnjak Guido Steinberg: "Svugdje gdje muslimani vojno dospijevaju u poteškoće, drugi muslimani se osjećaju pozvanima otići im pomoći. Tako je to bilo u Afganistanu, a tako je bilo i u Iraku."

Ali oba stručnjaka ispravljaju njemačkog političara kako se tu onda ne mora raditi o "džihadistima". Većina ih odlazi u najboljoj namjeri, ali u ne osobito jasnim okolnostima, uvelike ovisi čak i o pojedinoj jedinici oporbene Slobodne vojske Sirije, koliko će njihovi stavovi onda biti zatrovani ekstremizmom. S druge strane, u Siriji djeluje i organizacija Front Al Nusre koja je bliska Al Kaidi - ali čak niti članstvo u toj organizaciji ne znači odmah da je ta osoba na najboljem putu postati terorist.

Tim više što Al Nusra u Siriji stječe sve veći utjecaj. Čak i mnoge jedinice Slobodne vojske Sirije su se priključile ovoj organizaciji. "Mnogi isprva uopće nisu imali nikakvih džihadističkih namjera, ali su im se priključili jer je Front Nusre dobro organiziran, imaju dobro uređenu opskrbu i imaju dovoljno novca", objašnjava Guido Steinberg.

Al Kaida se brine za borce

Štoviše, njemački stručnjak ima dojam kako je ta organizacija već skoro izbila na čelo pobune u Siriji. I švicarski novinar svjedoči kako se sukob sve više "islamizira": "Na početku se radilo o demokraciji i slobodi. Tada se još često vidjela zeleno-bijela-crna zastava neovisne Sirije. Danas se prije svega vide crne zastave Al Kaide". Ali barem zasad, još uvijek se radi o obaranju diktatora Asada i u Siriji se još ne osjeća želja krenuti u "sveti rat" protiv "nevjernika" na Zapadu.

Švicarski reporter Pelda također ne može isključiti opasnost radikalizacije mladih boraca iz inozemstva u Fronti Al Nusre: "Tamo ih se polako provodi kroz pranje mozga. Kad su dovoljno indoktrinirani, takvi ljudi mogu biti prijetnja za zemlju iz koje su došli." Niti to nije nešto novo jer se to već vidjelo u drugim sukobima.

I Steinberg mora priznati da "ako se vrati samo tri ili četiri borca koji imaju borbenih iskustava i koji su obučeni za borbu i da onda oni postanu teroristički aktivni, to može predstavljati golemu opasnost. Njegov kolega Zelin zato savjetuje da se te osobe pažljivo promatraju nakon što se vrate u Njemačku - makar su dosadašnja iskustva pokazala kako će samo jedan od njih devet koji su prošli takvu sudbinu, doista pokazati sklonost terorističkom djelovanju.

"Hvala i do viđenja"

Za samu pobunu u Siriji borci iz Njemačke i iz drugih zemalja Europe u najboljem slučaju imaju tek simboličko značenje. Većina od njih, kad dođu u Siriju, ne zna baš ništa o ratovanju tako da su i pobunjenicima isprva veći teret, nego što od njih ima vojne koristi. To pak često vodi tome i da ih se šalje na zadatke - iz kojih je gotovo nemoguće da će preživjeti.

Sirijski pobunjenici se mnogo više raduju pridošlicama koji su se već borili u Afganistanu, Iraku, Jemenu ili Libiji. Takvi borci su ionako većina od stranih boraca u Siriji, a i Front Al Nusre, na primjer, danas koristi terorističke metode koje je posve očito naučila u Iraku.

Ali i njihov broj nije osobito velik: američki stručnjak procjenjuje kako su negdje između pet i deset posto sirijskih pobunjenika dragovoljci iz inozemstva. No podsjeća kako se i sam sirijski diktator sve više pouzdaje u "strance" i kako sve češće stižu vijesti o borcima Hizbolaha iz Libanona ili milicionarima iz Irana koji se bore na strani sirijskog vlastodršca.

Glasnogovornik Slobodne vojske Sirije, Malik Al-Kurdi pak još jednom podsjeća kako im uopće ne trebaju dragovoljci: "Mi ne trebamo nekakve džihadiste, niti strane borce. Mi imamo dovoljno ljudi. Ono što nam nedostaje, to je oružje!"

A na pitanje, što će biti s tim "strancima" nakon obaranja diktatora, jasno kaže - kako za njih neće biti mjesta u Siriji: "Reći ćemo im 'mnogo vam hvala i do viđenja!"