Nizozemska: problemi su jednostavno prešućivani

Je li to ta slavna iskra koja je dovoljna da se u Nizozemskoj rasplamsa požar? Napadi na muslimanske škole i džamije, zatim osvete na kršćanskim crkvama, a sada i prijetnja jedne radikalno-islamske grupe da će zemlju preplaviti terorom -događaji koji su uslijedili nakon što je jedan Marokanac ubio redatelja Thea Van Gogha, doista su alarmantni. Kriminalno djelo jednog pojedinca probudilo je ekstremiste koji sada, čini se, iznenada imaju glavnu riječ.

Političari, pak, djeluju nemoćno i dezorjentirano. Kao da su se odjednom probudili iz svog lijepog sna o integracijskom raju Nizozemskoj. A neki sada pokušavaju razbiti tabue koje je stvorilo toliko hvaljeno multikulturalno društvo: na primjer amsterdamski gradonačelnik Job Cohen koji je otvoreno izgovorio ono što navodno mnogi misle, da između kršćana i muslimana u zemlji postoje ”mržnja i strah”. Kolikogod te riječi možda i bile istinite, one su opasne jer potvrđuju ekstremiste u njihovom uvjerenju da je nasilje pravo rješenje.

Neosporno je da su se mnogi problemi i sukobi ignorirali desetljećima i prikrivali lijepim parolama. Tolerancija se brkala s prešućivanjem. Nije dovoljno doseljenike samo naučiti govoriti jezik, dati im nizozemsku putovnicu i nešto novca, ako se kasnije ne brineš o njihovoj socijalnoj integraciji. U gradovima su nastala prava geta koja izmiču kontroli policije, stopa nezaposlenosti i prekida školovanja raste upravo među marokanskim i turskim migrantima.

A raspoloženje se ionako promijenilo još nakon terorističkih napada od 11. rujna 2002. Ako se muslimani u zapadnim društvima kolektivno osjećaju osumnjičenima za terorizam, onda na te strahove treba odreagirati. Zato pravi recept ni nije ono što mnogi ugledni nozozemski političari traže - povećati prepreke za useljenike - jer time bi se samo dalo za pravo onima koji potpaljuju muslimanske ustanove.

Od onoga što se u Nizozemskoj dogodilo i što će se još možda dogoditi nisu zaštićene ni druge zemlje. I ne bi se trebali izvlačiti krivi zaključci: nije krivo to što u Nizozemskoj živi veliki broj stranaca, nego to što su se integracijski problemi jednostavno ignorirali. Ni u Njemačkoj se u potrazi za pravim integracijskim receptima nije baš stiglo daleko. Možda je sada činjenica da se blistavi primjer Nizozemske raspada, prilika da se razviju nove ideje. I što je najvažnije - da se one provedu i u praksi.