Njemačka i Kina: mješavina partnerstva i rivalstva

„Zajedno djelovati održivo" – tako glasi moto konzultacija vlada Njemačke i Kine, zbog kojih je kineski premijer Li Xiang u ponedjeljak (19. lipnja) došao u Berlin s većinom svojih ministara.

Doduše, nekako djeluje da se zalihe „zajedništva" bliže kraju. To se vidjelo prilikom nedavnog razgovora njemačkog ministra obrane Borisa Pistoriusa s kineskim kolegom Li Shangfuom. Njih dvojica su se susreli na marginama jedne sigurnosne konferencije u Singapuru.

Problem je bila činjenica da kineska vojska angažira bivše njemačke vojne pilote kao instruktore – što samo po sebi nije zabranjeno. No Pistorius je od Pekinga tražio da se „smjesta okonča ta praksa“.

Thorsten Brenner iz Njemačkog instituta za javne politike vidi u tome „pokazatelj da moramo biti budni“. Jer, kako kaže, Peking koristi svaku priliku da pristupi kritično važnim tehnologijama ili sposobnostima kako bi ojačao vlastitu industrijsku i vojnu bazu.

Sve više materijala za svađu

Kopiranje tehnologije, držanje Pekinga za „kao stijena čvrsto prijateljstvo“ s Moskvom usprkos agresije na Ukrajinu, napetosti oko Tajvana, tlačenje ujgurske manjine u Kini… Sve je više materijala za nesporazume s Pekingom.

Stvar dodatno zaoštrava geopolitičko rivalstvo Kine s drugom velesilom, Sjedinjenim Američkim Državama. Ipak, Kina je i sedmu godinu zaredom najvažniji trgovinski partner Njemačke. Prošle godine su dvije zemlje razmijenile roba za tristo milijardi eura, sa snažnim deficitom od osamdeset milijardi za Njemačku.

Koliko su odnosi složeni, pokazuje i to što se u njemačkim strateškim dokumentima Kina ponegdje označava kao partner, a ponegdje kao konkurent ili čak strateški rival.

Ranije je naglasak bio na partnerstvu. Međuvladine konzultacije se održavaju od 2011., a takav oblik suradnje postoji samo s bliskim zemljama.Čak su 2014. njemačko-kineski odnosi proglašeni „obuhvatnim strateškim partnerstvom", ali od tada se mnogo toga promijenilo.

Ništa nije po starom

Zahlađenje odnosa će pokazati i ovaj sedmi zvanični susret vlada Nemačke i Kine, uvjerena je Barbara Pongratz iz berlinskog trusta mozgova Merics koji se bavi Kinom.

„Njemačka Vlada želi prekinuti ‚business as usual'“, kaže ova stručnjakinja.„Ima signala da vladine konzultacije neće pratiti velike ceremonije i da neće biti zaključeni veliki poslovni ugovori.“

Novi vjetrovi u politici prema Kini definirani su i u koalicionom ugovoru njemačkih socijaldemokrata, zelenih i liberala, sklopljenom 2021. godine. Ondje se navodi da će Berlin prema Kini više postupati u skladu s politikom EU-a, kako bi „ostvario svoje vrijednosti i interese u sustavnom rivalstvu" s Pekingom.

„Prava diskusija o europeizaciji njemačkih odnosa s Kinom zapravo ne postoji", kaže pak Barbara Pongratz.

Još nema ni nove službene strategije za odnose s Kinom. Ona bi se trebala temeljiti na Nacionalnoj strategiji sigurnosti koju je njemačka koalicija objavila u srijedu 14. lipnja.

Berlinski politolog Eberhard Sandschneider smatra da je kašnjenje te strategije dobro za predstojeće razgovore na najvišoj razini. „Kad bi sad izašao strateški papir prekritičan prema Kini, vjerojatno bi kinesko samopouzdanje naložilo da se otkažu konzultacije“, kaže ovaj stručnjak za Kinu. „Javna je tajna da se njemačka savezna vlada još nije interno usuglasila o tom dokumentu. I Kinezi to znaju", dodaje Sandschneider.

Svađa u koaliciji

Nije čudo da je ova tematika „javna tajna" jer se koalicijski partneri u Njemačkoj javno i prepiru – kao i oko mnogih drugih tema.

Najoštriji stav prema Kini izražavaju Zeleni insistirajući na poštivanju njihovih vlastitih vrijednosti prije svega na očuvanju okoliša i zaštite ljudskih prava, dok socijaldemokrati kancelara Olafa Scholza više obraćaju pozornost na gospodarske odnose. Liberali traže pragmatičnu politiku prema Kini, i protive se izradi „antikineske“ strategije.

Međuvladinim konzultacijama u Berlinu predsjedavat će kancelar Scholz. To bi, usprkos teškim temama, trebalo skrbiti za iole smiren i prijateljski ton razgovora.

Politolog Sandschneider ne očekuje velike rezultate od ovog susreta. Za njega je najvažnije da se uopće razgovara u ovom formatu, nakon tri godine pauze.

„Suglasan sam s kineskim kolegama s kojima sam u kontaktu: krajnje je vrijeme da se dvije strane opet sretnu. Ne samo na službenim sjednicama, nego i tijekom famoznih pauza za kavu, kako bi i lično razmijenili par riječi. To mijenja atmosferu", kaže ovaj poznavatelj Kine.

Pratite nas i na Facebooku, preko Twittera, na Youtubeu, kao i na Instagramu