Njemačka u potrazi za svojim identitetom

1. rujna 1939. godine Nijemci su napadom na Poljsku u ranim jutarnjim satima započeli Drugi svjetski rat. Posljedica: milijuni mrtvih, ranjenih, silovanih žena, protjeranih i jedan svijet koji do danas osjeća posljedice razarajućeg divljanja nacista.

Tačno 80. godina kasnije u Njemačkoj velike izborne uspjehe postiže jedna stranka koja glasove birača osvaja prije svega poticanjem nacionalizma i rasizma. U Saskoj je dobila više od 27 posto glasova, u Brandenburgu gotovo 23 posto. To su u oba slučaja najbolji rezultati koje je Alternativa za Njemaöku (AfD) ikada ostvarila.

Time je ovoj stranci uspjelo da u te dvije njemačke savezne zemlje za samo nekoliko godina izraste od jedne male strančice u drugu po veličini političku snagu u pokrajinskim parlamentima. Pri tome se ne smijemo tješiti činjenicom da desnim populistima na kraju nije uspjelo u Saskoj postati najjačom strankom, kao što su to predviđale prognoze.

Vrijeme privrednog uspjeha

Što dakle o Njemačkoj govori činjenica da u vremenima privrednog uspjeha i stabilne političke situacije jedna takva stranka može biti tako uspješna? I čega se treba pribojavati kada se vremena promijene i Njemačka možda upadne u vrtlog svjetske recesije? Koliko će tada biti stabilni zaštitni zidovi, koliko će tada još biti jaka svijest da u Njemačkoj nikada više vlast ne smije preuzeti stranka čiji su članovi većinom skloni rasizmu?

Na ovim izborima su prije svega izgubile dvije etablirane stranke, Demokršćanska unija Angele Merkel i Socijaldemokratska stranka. One su ostvarile do sada najlošije rezultate u obje ove njemačke pokrajine od vremena ponovnog ujedinjenja. Ovaj trend znači u osnovi da i u Njemačkoj, koja je do sada bila tako stabilna, situacija postaje sve kompliciranija i da je sve teže formirati vladajuće koalicije. On također pokazuje da načelo velikih narodnih stranaka, koje su do sada u sebe objedinjavale i ekstremne pozicije, lijevo i desno od centra, više ne funkcionira. To sve jasno pokazuje s koliko napora Njemačka trenutno traži odgovor na pitanje kakva zemlja ona doista želi biti. Kojim pravcem želi ići dalje u politici naspram izbjeglica, ali i kada je riječ o velikim privrednim i socijalno-političkim pitanjima. Koliko ona želi biti nacionalna država, a koliko Evropa?

Nema razloga za aroganciju

U prirodi pisanja povijesti je da se tek naknadno spoznaje i može procijeniti što se desilo u nekom povijesnom trenutku i kakav će utjecaj ti događaji imati na kasniji razvoj. Utoliko se može samo nagađati kako će jednog dana povijesne knjige prosuđivati o 1. rujnu 2019.

Bez sumnje ovi izborni rezultati će dati poticaj Alternativi za Njemačku (AfD) na saveznoj razini. Ova stranka je sada tu, jaka je i neće u dogledno vrijeme nestati s političke pozornice. Druge stranke moraju pronaći načine kako se odnositi naspram te činjenice. Bila bi fatalna greška na uspjeh desničara odgovoriti uobraženoću i arogancijom.

Ovi rezultati su političarima na brutalan način pokazali da u zemlji nešto ozbiljno nije uredu i da bi oni trebali bolje pogledati i osluhnuti što birače gura u naručje populistima.

Dio povijesne odgovornosti Njemačke je međutim i to da postoje načela o kojima se ne može pregovarati. U njih spadaju između ostalog i pravo na slobodu vjeroispivijesti kao i pravo ljudi u nevolji da dobiju azil. A u to spada i da ta temeljna načela nikad ne smiju biti žrtvovana, bez obzira koliko je ponekad teško sastaviti neku vladajuću koaliciju.