Njemački ponos nove tehnologije će se proizvoditi u Kini

Doduše, jedini Transrapid koji se uopće i negdje vozika na našoj planeti jest u Kini: povezuje zračnu luku Šangaja sa poslovnim centrom tog grada i tih tridesetak kilometara prevali za 7 minuta. Uopće, teško je i objasniti taj maćehinski odnos Njemačke prema vlastitoj tehnologiji: koncerni Siemens i Thysen-Krupp su razvili model željeznice bez točkova još prije nekoliko desetljeća, ali nikad nije došlo da se Tranrapid provoza igdje drugdje u ovoj zemlji nego na probnoj trasi. Jer takav vlak čija je brzina oko 400 kilometara na sat, treba i sasvim drugačije tračnice. Nakon raspada DDR-a, u koncernu su se ponadali kako će se moći pokazati sa trasom Berlin - Hamburg ali onda su počeli problemi: prvo, da kako će to ipak koštati mnogo više nego što je planirano. Drugo, negdje na putu su iz stranke "Zelenih" otkrili stanište nekakvih močvarnih ptica, a one su - naravno - kud i kamo važnije nego vlak 21. stoljeća i tehnološki razvoj zemlje. I treće - ni same njemačke željeznice izgleda da nisu bile baš jako oduševljene Transrapidom iz jednostavnog razloga: za razliku od superbrzog Transpida, "običan" vlak može jednog lijepog dana u Hamburgu jednostavno dati gas i produžiti do Hannovera, Kölna ili čak do Pariza ili Madrida.

Bilo kako bilo, prije par godina je predstavljeno kao ogroman uspjeh da će se Transrapid ipak graditi - doduše u Kini. Ta prva trasa od tridesetak kilometara smatrala se tek ispitom jer su Kinezi najavili kako su zainteresirani za mnogo dužu trasu, od Pekinga do Šangaja koje dijeli oko 1000 kilometara. Ali Kinezi su postajali sve tiši u svojim najavama te "prave" trase a nije ni čudo: čak dva poduzeća u Kini već godinama razvijaju vlastite modele magnetske željeznice i jedno od njih - "China Aviation Industry Corporation" - je najavila kako će već u lipnju isprobati svoj, kineski "Transrapid". Glavni inženjer u tvrtki, Zheng tvrdi kako je njihov vlak nešto sasvim drugo od njemačkog:

"Taj, kojeg mi gradimo je potpuno drugačiji od njemačkog a ja to moram znati jer sam zadužen za dizajn i tehnologiju. Načelno, zapravo i ne znamo mnogo o tehnologiji njemačkog vlaka."

Svako dijete može vidjeti da inženjer Zheng ima pravo: prvo, on se ne zove "Transrapid" nego "Delfin". Osim toga, njemački vlak je bijele boje, kineski će biti zelen i plavi. A tu ima i još sličnih "velikih" razlika:

"Razlike su slijedeće: mi smo primjenili tehnologiju gradnje aviona koju Nijemci nemaju. Osim toga je naš vlak lakši, dakle naprednije napravljen i treće; naš je praktičniji. Njemački vlak još nije potpuno dovršen u dizajnu. Sve do danas je linija u Šangaju tek ispit. A ima i prilično velike troškove."

Glavna tajna Transrapida zapravo nisu temeljna načela njegovog pogona i lebdenja nad tračnicama: činjenica da se suprotni magnetski polovi odbijaju vjerojatno su i otkrili Kinezi zajedno sa prvim kompasom i to još prije podosta stoljeća. To se ne može zaštititi patentom, baš kao što se ne može zaštititi kotač ili vatra. Najveća tajna jest, kako to saznanje prenijeti na vlak - to jest, kako urediti električne sustave i izgraditi tračnicu koja će ispuniti sva fizikalna očekivanja i istovremeno držati da Transrapid - sa preko 400 na sat - ne izleti iz prvog zavoja. I upravo u tom segmentu je od početka bilo jasno kako će tračnice Transrapida u Kini dobrim dijelom raditi upravo kineske tvrtke. Zanimljivo je kako su upravo riječi samog direktora Siemensa Heinrich von Pierera "rizik, ne otići u Kinu je samo veći nego otići u Kinu" - jer je i njemu bilo jasno da takve investicije skupo koštaju, i novčano i zbog prijenosa tehnologije. Ali ni nakon novih najava iz Kine, Nijemci ne gube nadu: ako Kinezi i grade vlastitu magnetsku željeznicu, tim prije će možda opet doći u Njemačku kako bi je onda gradili - zajedno.