Njemački uvjeti Europi

Njemački zastupnici su već dugo nezadovoljni što se o mnogim važnim odlukama odlučuje, u najboljem slučaju, tek u dogovorima vlade i Bruxellesa. Zato su oporbene stranke socijaldemokrata i zelenih odlučile ratifikaciju takozvanog Sporazuma o stabilnosti, koordinaciji i upravljanju u gospodarskoj i monetarnoj uniji - koji se često zove tek "fiskalni pakt", povezati s čitavim nizom zahtjeva koje će Njemačka tražiti od Europske unije.

Konačno porez na burzovne transakcije

U kompromisu koji je postignut u uredu kancelarke Merkel tako su se i predsjednik socijaldemokrata Sigmar Gabriel i član predsjedništva Zelenih Cem Özdemir obvezali "savjetovati" zastupnicima svojih stranaka da glasuju za fiskalni pakt u Bundestagu, što onda znači da će i dobiti potrebnu dvotrećinsku većinu. Ali oni traže da Berlin, ako je potrebno i prije nego što to prihvate sve zemlje Unije, konačno uvede sporni porez na financijske transakcije na tržištu kapitala.

Takav porez, kojim bi se barem donekle "kaznile" munjevite kupoprodaje i špekulacije na financijskim tržištima, ima i gorljivih protivnika u Europi - prije svega je to Velika Britanija. Ali po ovom kompromisu, Njemačka želi već do konca godine uvesti takav porez. Vjerojatno ipak neće biti jedina - novi francuski predsjednik Hollande se već više puta založio za takav namet. Ovakve nacionalne odluke ostavljaju mogućnost "bijega" špekulanata u druge zemlje pa je tako i ovim sporazumom predviđeno da će se stvoriti propis kojim se to neće isplatiti. Zapravo su njemački liberali do sada jedini bili protivnici ovakvog nameta špekulantima.

Manje novca "siromašnoj" Europi

Drugi važan uvjet Europi će biti da se iz zajedničkog proračuna mnogo više odvaja za investicije u gospodarski rast, mjere zapošljavanja i uvođenje novih tehnologija. U to spada i izgradnja europskih infrastrukturnih mreža, kako energetskih, komunikacijskih tako i željezničkih. To će imati i svoju cijenu: Njemačka želi da Europa manje novca izdvaja za strukturne i kohezijske fondove koji služe za više ravnoteže između razvijenih i nerazvijenih dijelova Europe, a štedjeti bi se trebalo i kod europskih fondova za socijalne projekte.

Umjesto toga, Njemačka će se zauzeti za povećanje kapitala Europske investicijske banke za deset milijardi eura, kako bi ona mogla nuditi povoljne kredite. Berlin zagovara i to da Europska komisija raspolaže određenim fondom - do konca 2013. bi to bila jedna milijarda eura koja bi pak mogla privući druge investitore do iznosa od oko 18 milijarda eura - koji bi se posuđivali za određene projekte "vrijedne potpore".

Jamstvo mladima za radno mjesto?

Njemačka je izuzetno zabrinuta i zbog rastuće nezaposlenosti, osobito kod mladih. U kompromisu njemačkih stranaka je tako predviđeno da će se Berlin založiti za projekt - koji zvuči kao san: jamstvo mladima u čitavoj Europi da, najkasnije četiri mjeseca po završetku školovanja, dobiju radno mjesto ili mjesto za obuku. Zato će i od Europske unije zatražiti subvencije koje bi poduzeća potakle na zapošljavanje mladih.

Usprkos tome što je i član uprave stranke Zelenih Özdemir izjavio kako se ovim kompromisom "njemačka vlada oprostila od pukih mjera štednje", on ipak traži još veće napore za financijskom stabilnošću. Osim fiskalnog pakta traže se novi prijedlozi za bolju integraciju europske gospodarske i financijske politike. No isto tako Njemačka traži da se taj zadatak ne povjeri tek Europskoj komisiji, nego da se u raspravu više uključi i jedina europska institucija koju su doista izabrali građani Europe - Europski parlament.

Integracija bi se trebala odnositi i na banke. Doduše, Berlin i dalje ne želi sve banke Europe "staviti u isti lonac", ali želi harmonizirati nacionalne propise o stabilnosti novčanih institucija - što bi samo po sebi trebalo dovesti i do manjih razlika u povjerenju prema bankama.

Nisu svi "za" - ali je većina

Pored svih ovih zahtjeva na koje se njemačka vlada obvezala odlučno tražiti od Europske unije, stranka zelenih je isprva tražila i da se sve europske zemlje obvežu na određen iznos kojim bi isplaćivali svoje državne dugove. No taj zahtjev ipak nije ušao u ovaj sporazum vladajuće koalicije i oporbe.

Doduše, nije čitava oporba sudjelovala u stvaranju ovog sporazuma: njemačka Stranka ljevice neće podržati ratifikaciju fiskalnog pakta jer već vodi postupak pred Ustavnim sudom, smatrajući da se ovim europskim sporazumom o disciplini u proračunu, zadire u suverenost nacionalnih parlamenata. Po proceduri, ratifikaciju treba odobriti i Gornji dom (Bundesrat) koji je sastavljen od predstavnika njemačkih pokrajina.

Zapravo su njemačke federalne jedinice također zabrinute zbog takvog europskog fiskalnog pakta, strahujući da će on dovesti do trenutka kada će se - slovom sporazuma - morati štedjeti zbog prevelikih dugova. No njemačka kancelarka će već ove nedjelje pokušati i Bundesrat uvjeriti da, zajedno s Bundestagom sljedećeg tjedna - vjerojatno u petak - ratificira sporazum.