Njemačka i Francuska zajedno i tuguju nad žrtvama ratova
18. studenoga 2018
Barem nakon Drugog svjetskog rata, Narodni dan žalosti je posvećen svim žrtvama svih nacija proteklih ratova. Konačno, samo u Drugom svjetskom ratu je oko 55 milijuna ljudi izgubilo živote i svim tim žrtvama i Bundestag odaje počast dvije nedjelje prije početka Adventa. Organizator ove svečanosti je Udruga za skrb njemačkih ratnih groblja i održava se u plenarnoj dvorani njemačkog parlamenta.
Ova svečanost će biti izuzetna i zbog gosta koji je pozvan: francuski predsjednik Emmanuel Macron. Tek nakon što su zajednički obilježili kraj Prvog svjetskog rata, ovo je još jedan simbol pomirenja ove dvije nacije. Isto tako tradicionalno, nakon gosta iz Francuske će spomen poginulima izreći i njemački predsjednik Frank-Walter Steinmeier.
Ta svečanost želi redovito i današnjim naraštajima prikazati, što to doista znači biti otrgnut iz mladosti kako bi se krenulo u rat – i u smrt. Tako će i ovaj puta mladi različitih škola čitati o sudbinama tada poznatih nogometaša koji su poginuli u klaonici Prvog svjetskog rata. Za muzičku pratnju, isto tako tradicionalno, brine se glazbeni korpus Bundeswehra i drugi izvođači – ove nedjelje će to biti zbor mladih pokrajine Schlswig Holstein, a nastupit će i britanska mezzosopranistica Patricia Hammond.
Manipulacije i ovim tužnim danom
Narodni dan žalosti nije uvijek značio i želju za pomirenjem: već odmah nakon Prvog svjetskog rata, 1919. je Udruga za skrb njemačkih ratnih groblja predložila spomendan za poginule njemačke vojnike Prvog svjetskog rata. Tri godine kasnije je i održan prvi Sat sjećanja u tadašnjem Reichstagu, makar je nešto kasnije termin premješten na nedjelju pet tjedana pred Uskrs.
Dolaskom nacista na vlast se manipulira i tom svečanošću: to više nije dan sjećanja na žrtve, nego državni praznik „Dana sjećanja na heroje". Sa svim posljedicama: tu se više nisu spuštale zastave na pola koplja, nego je bila dužnost visoko izvjesiti nacističke simbole za sjećanje na „herojska djela" njemačkih vojnika.
Nakon Drugog svjetskog rata i milijuna novih žrtava upravo zbog tih nacističkih „herojskih djela", jednoglasno je bilo mišljenje opet jedan dan posvetiti svim žrtvama. Sjećanje je vraćeno i crkvenom kalendaru: ta druga nedjelja pred došašće je i kraj Crkvene godine. Tu se osobito ističe kako je to sjećanje na sve žrtve proteklih ratova, bez obzira na njihovu naciju. Zato je tradicija da na središnjoj svečanosti u Bundestagu budu prisutni ne samo predsjednik države, kancelar i vlada, nego je i pozvan čitav diplomatski zbor predstavnika drugih država u Njemačkoj. No obraćanje predsjednika susjedne i danas prijateljske Francuske je događaj koji i ovoj svečanosti daje novo značenje.