Njemačka medalja za američkog vojnika

„Metak me pogodio u gornji dio lijeve ruke. Živci i mišići na ovom mjestu su još uvijek oštećeni. U trenutku kada sam bio pogođen imao sam osjećaj kao me udarila struja i trebalo je proći nekoliko sekundi dok nisam shvatio što se dogodilo. Kada sam htio ustati osjetio sam da ne mogu pomaknuti lijevu ruku, da ona nekako „visi“ na leđima. Tek tada mi je zapravo postalo jasno da je stvar ozbiljnija no što sam mislio“, prisjeća se Tim Focken, padobranac njemačkog Bundeswehr-a.

On se danas još uvijek nalazi na rehabilitaciji; njegovo stanje je stabilno iako bolove u leđima i ramenima osjeća i dalje. Trenutak kojeg opisuje dogodio se 17. listopada 2010. godine u Afganistanu. I obzirom na opasnost situacije u kojoj se našao i bio ranjen, pitanje je da li bi uopće uspio preživjeti da tako reći u posljednji trenutak nije stigla pomoć – u obliku američkog poručnika, bolničara Petera M. Wokena.

"Tim je pravo čudo, drugi bi ležali i čekali na pomoć.."

„Koliko se sjećam, ležao sam u jednom rovu. Ne mogu se sa sigurnošću svega sjetiti jer sam osjetivši bolove i shvativši barem otprilike o kakvoj je povredi riječ, izvadio iz ruksaka lizalicu u kojoj je bilo i jedne mješavine morfija. To uvijek nosimo sa sobom. No, sjećam se da sam u jednu trenutku vidio i čuo helikopter i jedan glas koji viče: „Imaš 55 sekundi da dođeš do helikoptera!“, priča Tim Focken. Glas koji ga je pozvao bio je glas njegovog spasitelja, Petera M.Wokena. Focken je skupio svu snagu i onako omamljen uspio se, usprkos mecima koji su i dalje letjeli iznad njegove glave, probiti do helikoptera.

„Mene je zapravo čudilo da on uopće još može hodati, odnosno, trčati. Kasnije kada sam vidio dimenziju njegove povrede, tek tada sam doživio pravi šok. Metak ga je pogodio u blizini srca i pluća, i stvarno je pravo čudo da je još živ. S druge strane moram reći da još nikada nisam vidio nekog vojnika s takvim povredama da se kreće a kamoli da trči. Svaka druga osoba bi čekala da netko dođe po nju i da ju odnesu na nosilima. Tim je pravo čudo, on je povrh svega još i sam skočio na metar visine u helikopter i pri tome ostao pri svijesti“, prisjeća se Amerikanac Peter M.Woken.

Njegov tim je toga dana primio poziv u pomoć od njemačkih kolega koji su se upravo nalazili u oružanoj borbi s talibanima. Obzirom na jačinu sukoba, u početku im nije bilo sasvim jasno kako će i gdje moći spustiti helikopter. „No, ni u jednom trenutku nismo sumnjali ili razmišljali o tome da odustanemo. Tim je prvi Nijemac kojeg sam ja spasio ali ovakvih je akcija bilo i prije. Ne bih se želio hvaliti ali do sada smo spašavali ne samo afganistanske civile već i neprijatelje“, priča Peter M.Woken.

Prijatelji za cijeli život

Za svoj hrabar čin, ovaj mladi Amerikanac ovih je dana u Washingtonu odlikovan Medaljom za isticanje u borbi njemačkog Bundeswehra. Tom prilikom su se ova dvojca vojnika i po prvi put nakon onog dana ponovno susreli. Američki bolničar navodi kako je ovo prvi put za njega da nakon akcije spašavanja ponovno sretne tu osobu. „Nama je obojci to naravno jako drago i jamčim vam da ćemo i dalje zasigurno ostati u kontaktu“, kaže Woken. On je i dalje član američke vojske iako više ne radi kao bolničar već studira automobilsku mehaniku. Tim Focken također želi i dalje ostati u vojsci, kao profesionalni vojnik - usprkos povredi od koje se još uvijek nije u potpunosti oporavio.

Autorice: Christina Bergmann / Ž.Telišman

Odg. ured: Zoran Arbutina