Njemačka naivnost prema organiziranom kriminalu

Tek rijetko se i u Njemačkoj jednostavno mora konstatirati da tu itekako postoji organizirani kriminal: prije desetak godina je u Duisburgu ulica nakon pucnjave bila doslovce puna leševa. Na koncu je prebrojano šest žrtava u, kako se pretpostavlja, obračunu između sukobljenih klanova kalabreške 'Ndranghete.

Od onda se promijenilo zapravo malo toga: njemačka policija pretpostavlja kako u ovoj zemlji živi najmanje 560 osoba koje se mogu povezati samo s talijanskim organiziranim kriminalom. Ali to je samo jedna od čitavog niza mafijaških "krila": tu su i Rusi, Balkanci, Albanci, turske kriminalne organizacije... Guraju se mnogi, tu su i pridošlice sa sjevera Afrike koji obično obavljaju "prljave" poslove - tu je i naslabija točka mafijaških bandi.

"U gostima kod mafije - ali to ne znate"

Jer etablirani pripadnici organiziranog kriminala već odavno se bave "finim" poslovima: pranjem novca, organiziranjem transporta narkotika ili ljudi i kriminalnim poslovima za koje ne treba nikakav pištolj. "Danas mafija sve manje poseže za ubojstvima, sve manje je nasilja i zlostavljanja", upozorio je talijanski ministar unutarnjih poslova Marco Minniti okupljene na konferenciji u Berlinu.

"Ali to ne znači da ona više ne postoji. Mafija je i tu (u Njemačkoj, op.red.) nevidljiva, ali je praktično svugdje. Možete sjediti u otmjenoj kavani u središtu Münchena i zapravo ste u gostima kod mafije, ali to ne znate. Možete piti i pivo pod šatorom Oktoberfesta i u gostima ste kod mafije - i opet to ne znate." Ne samo to, poručuje talijanski ministar: organizirani kriminal se širi ne samo teritorijalno, nego preuzima već čitave poslovne grane.

Mafijaši vole Njemačku

Prodaju droge, to vidi svatko, ali investiranje novca stečenog kriminalom, to se mnogo teže vidi, upozorava David Ellero. On je policajac već preko 20 godina i više od jednog desetljeća se bori protiv organiziranog kriminala. Počeo je u gradu koji je u tom području škola od koje gotovo da nema bolje - u Napulju, a sad je na čelu odjela za gospodarske delikte i delikte protiv imovine Europola.

A Njemačka je, upozorava svoje domaćine, zapravo središte poslova za pranje novca i za organiziranje narkotika, slijede je Belgija i Nizozemska. U jedva kojoj drugoj zemlji Europske unije možete ući u trgovinu i za zlatni Rolex pljusnuti na stol tridesetak tisuća eura "keša" - i da prodavačica ne podigne ni obrvu od čuđenja. Tek odnedavno to u načelu više nije dozvoljeno, ali gdje postoji volja prodati tako nešto, još uvijek se lako nađe i put.

To nije jedini razlog zašto kriminalci vole Njemačku: odgovara im dobra infrastruktura u ovoj zemlji, koristi im i snažni gospodarski zamah, a vesele ih i slabašni zakoni u ovoj zemlji u kojoj još uvijek nije kažnjiva pripadnost nekoj kriminalnoj organizaciji. A tu je i policija raskomadana po saveznim pokrajinama.

"Zvijer na tri noge"

Ellero organizirani kriminal voli uspoređivati sa "zvijeri koja stoji na tri noge": prva noga su rupe u zakonima u mnogim zemljama Europske unije. Tu je Njemačka odličan primjer. Pogotovo kada je riječ o novcu, u Njemačkoj Državno odvjetništvo mora dokazivati da je nečiji imutak stečen zločinom, u Italiji pak svatko mora dokazati da je novac zaradio na pošteni način. Kod zlatnog Rolexa na ruci uličnog razbijača za volanom Ferrarija to može biti vrlo teško.

Druga noga "beštije" je nedostatak svijesti da mafija postoji, o čemu je govorio i talijanski ministar unutarnjih poslova. Makar je u ovoj zemlji teško povjerovati poduci policajaca s juga Italije kako je "svugdje gdje vidite talijansku pizzeriju, tamo negdje u blizini i mafija", treba konačno prestati misliti o pripadnicima organiziranog kriminala samo kao o mračnim tipovima s talijanskim naglaskom i sumnjivim zadebljanjem pod lijevim pazuhom gdje obično nose oružje.

A treća noga na kojoj stoji ova zvijer jest raspodjela državnih resursa i osoblja u službama u ovim vremenima opasnosti od terorizma. Policija i istražitelji gotovo svu pažnju posvećuju islamskim ekstremistima i mogućim teroristima dok im kriminalci šeću ispred nosa. Jedina skromna korist od toga jest da su mafijaši uglavnom digli prste od šverca i prodaje ilegalnog oružja - odnosno, to su prepustili kriminalnim organizacijama na samom dnu hijerarhije. Jer u ovo doba to previše ljuti sve moguće tajne službe i organizacije, tako da je samo pitanje vremena kad će na vrata prodavaču pokucati do zuba naoružani specijalci.

"Nedovoljan" za njemačkog ministra

Poruka iskusnog napuljskog policajca je jasna: "Ako odsiječemo samo jednu od te tri noge, zvijer će pasti." Treba promijeniti i pooštriti zakone jer današnji mafijaši možda hodaju u skupim odijelima i razgovaraju o burzovnom tečaju, ali to su bili i ostali kriminalci na čelu bandi koji ne prežu ni od kakvog zločina. I talijanski ministar Minniti kaže: "Kad bih morao birati između terorista 'IS-a' i šefa organiziranog kriminala, stvarno ne bih znao tko je od njih gori."

Oni su tu, prisutni su u našoj svakodnevnici i tek kada to i građanima postane jasno pojavit će se i politički pritisak da se nešto učini protiv njih. A makar je borba protiv terora opravdana, ne treba zaboraviti niti švercere ljudima i narkoticima u svakom gradu i svakom kutu Europske unije.

Rijetko se događa da neki njemački ministar na nekoj konferenciji izgleda kao đak koji je napisao gluposti u svojoj domaćoj zadaći, ali ministru unutarnjih poslova Thomasu de Maizieru nije preostalo ništa drugo nego da prizna kako ima još mnogo posla. Jedina mu je utjeha da Njemačka nije jedina na magarećoj klupi. On je sam upozorio na kaos u borbi protiv organiziranog kriminala: o bazi podataka na razini Europe koja prikuplja otiske prstiju, ali uz te otiske nema i imena ljudi čiji su to otisci. Postoji i druga baza podataka s imenima, ali tamo nema otisaka prstiju.

De Maiziere se i na ovoj konferenciji založio da upravo međunarodna borba protiv terorizma može biti pouka i za borbu protiv kriminala. Upravo ta međunarodna suradnja protiv ekstremista može biti proširena, a usuglašavanje baza podataka i prikupljenih informacija diljem Europe svakako može i mora biti prvi korak.

Teško moguć nekakav "europski FBI"

Jedan od organizatora konferencije u Berlinu je bila i nevladina organizacija Mafia, Nein Danke (Mafija? Ne, hvala) koja je izračunala kako organizirani kriminal samo u Njemačkoj "opere" oko 100 milijardi eura - godišnje. Aktivni su svugdje, od golemih spekulacija sa nekretninama pa do kavana i pizzerija.

Njemački ministar de Maiziere doduše upozorava kako ovdašnji ustav ne dopušta formiranje zajedničke, europske policijske sile koja bi se mogla usporediti s američkim FBI-em, ali svakako obećava mnogo bolju i tješnju suradnju, osobito s "profesorima" iz Italije. Talijanski ministar Minniti je doduše izjavio kako "suradnja nije dovoljna" nego je osobito kod pranja novca potrebna neka europska institucija sa širokim ovlastima koja bi se bavila samo tim problemom.

Barem što se zakonodavstva u Njemačkoj tiče, de Maiziere već u skorije doba najavljuje zakon kojim će drugačije biti definirano djelo članstva u kriminalnoj udruzi tako da bi već i ono bilo kažnjivo - slično kao i kod terorističkih organizacija. Treba biti lakše i zaplijeniti imovinu mafije i prihvaća kritiku kako treba odlučnije i brže djelovati protiv takvih međunarodnih bandi: "One uništavaju povjerenje, one potkopavaju strukture, one destabiliziraju državni poredak", upozorava de Maiziere. Gdje je onda razlika u odnosu na teroriste? Zato bi i Berlin konačno mogao "promijeniti ploču".

Nico Pointner, dpa