Njemačka ne želi Snowdena ili: smokvin list birokracije

Amerikanac koji je otkrio praksu masovnog i sustavnog prisluškivanja američkih tajnih službi ima sve većih problema pronaći zemlju koja bi mu bila voljna dati utočište. Štoviše, potraga za Snowdenom je otišla toliko daleko da je zrakoplov predsjednika Bolivije Moralesa koji je boravio u Moskvi morao sletjeti u Austriji - jer su mu Francuska i Portugal odjednom uskratili pravo preleta njihovih teritorija na njegovom putu iz Rusije u domovinu. Slijetanje se doduše tumači "tehničkim razlozima", ali mnogi mediji nagađaju kako je pravi razlog bila mogućnost da se u zrakoplovu nalazi i Snowden.

Bivši suradnik američke tajne službe NSA je iz tranzitnog odjela Moskovskog aerodroma navodno zatražio azil u više od dvadeset zemalja svijeta među kojima je i Njemačka. Berlin je potvrdio da je u utorak (2.7.) stigao zahtjev u veleposlanstvo u Moskvi i u rekordnom roku, već istog dana je stigao i odgovor: Njemačka ne može prihvatiti zahtjev Snowdena jer se on - ne nalazi u Njemačkoj! Posve po slovu zakona, osnova za dodjelu azila je saslušanje pred tijelom njemačkog Ureda za migraciju i izbjeglice pred kojim se Snowden mora osobno pojaviti.

Sve ovisi o volji političara

Ali između redaka je i više nego jasno kako bi Snowdenu bilo bolje da se ne pojavljuje u Njemačkoj, smatra Viktor Pfaff, odvjetnik koji je stručnjak za pitanja azila. Jer, njemački političari, poput predsjednika povjerenstva za unutarnju politiku njemačkih kršćanskih demokrata Wolfganga Bosbacha se još uvijek zgražaju zbog masovnog prisluškivanja američkih tajnih službi po zemljama Europe. Ali kad je riječ da se osobi koja je i otkrila taj skandal onda i dodjeli azil, isti političar je spreman prepustiti ga američkim službenicima. Jer Snowdena u SAD-u ne gone kao političkog protivnika ili iz rasističkih ili vjerskih razloga, nego jer ga optužuju za krivično djelo - veleizdaje.

Slično misli i političar Liberala Alexander Graf Lambsdorff koji jasno kaže kako; "Azil za Snowdena ne bi bio niti u interesu Njemačke, niti u interesu Snowdena." Doduše, dodaje i kako su američke tajne službe djelovale "na način kojeg smatramo pogrešnim", ali i kako "SAD nije država u kojoj postoji politički progon."

Čitajte zakon, političari!

S druge strane, odvjetnik Pfaff ukazuje kako očito niti njemački političari ne čitaju pažljivo zakone koje sami donose. Jer nakon strahota nacističkog režima poslije kojih su pak svi tvrdili kako su "samo slijedili naredbe", u njemačkim propisima postoji jasna mogućnost otvoreno odbiti zapovijed koja bi značila zločin. Tako bi i Snowden mogao tvrditi kako on nije mogao usuglasiti sa svojom savješću tu praksu masovnog prisluškivanja i kako onda nije vidio drugu mogućnost nego objaviti to što zna. "To onda nije tek puka veleizdaja", tvrdi odvjetnik, "nego istovremeno politički čin."

Ipak, i ovaj stručnjak za njemačko pravo na azil ne misli da bi Snowden bio dobro došao u Njemačkoj jer posve očito ne postoji volja ovdašnjih političara da se na taj način sukobe s američkim "prijateljima". Čak i političar oporbenih socijaldemokrata Dieter Wiefelspütz izjavljuje kako je on "možda počinio veleizdaju po nalogu svoje savjesti i možda je heroj slobodarskog duha." Ali i taj političar dodaje kako "on tu ne može vidjeti politički progon" i kako "ne može izbjeći pravne posljedice svog čina" - i kako bi bilo isto i da je to počinio kao suradnik njemačkih službi.

Utoliko jedino političar stranke zelenih Wolfgang Wieland Snowdena smatra "herojem" koji "nam je otvorio oči", a to mišljenje dijeli i stranka Ljevice čija čelnica Katja Kipping smatra kako je mladi Amerikanac "zaslužio Nobelovu nagradu za mir". Ali ta mišljenja teško da bi bila dovoljna u postupku dodjele azila Snowdenu, što bi onda značilo da, čak i ako Snowden dođe u Njemačku, da bi se lako moglo dogoditi da ga ova zemlja izruči SAD-u. Ovako, Njemačka se radije ne želi upuštati u sukob s Washingtonom - mada i političar kršćanskih demokrata Bosbach priznaje kako "neće biti osobito tužan ako gospodin Snowden ne bude uhvaćen".