150310 Bus contra Bahn

Trenutačno u Njemačkoj postoji samo nekoliko međugradskih autobusnih veza. Jedna od njih je ona između Hamburga i Berlina. U čekaonici na autobusnom kolodvoru u Berlinu na narandžastim plastičnim sjedalima sjede putnici, kupuju vozne karte na jedinom otvorenom šalteru, a u malom kiosku se opskrbljuju novinama i slatkišima. Tko poznaje autobusne kolodvore u svjetskim metropolama, mogao bi pomisliti da se ovdje ne nalazi na središnjem autobusnom čvorištu u njemačkom glavnom gradu nego u nekoj zemlji u razvoju. I vani je slična slika: pod sivim limenim krovovima čekaju autobusi i putnici, nezaštićeni od udara vjetra.

Autobus znatno jeftiniji od vlaka

Anne Künne i njezinu kćerku Petru to ne smeta. One stoje pored autobusa s upaljenim motorom i opraštaju se. Starija žena ponovo se vraća kući u Hamburg i svjesno se odlučila na putovanje autobusom. Ona kaže da je to znatno jeftinije nego vožnja vlakom, a za nju je praktično i to što joj vozač ukrca i iskrca prtljagu, tako da kovčeg ne mora nositi sama.

Anne Künne je za povratnu kartu platila 19 eura. Bez popusta za one koji kartu kupe tjednima ranije cijena bi bila 43 eura. S vlakom bi ju taj isti put došao 140 eura. Njezina kćerka Petra je oduševljena cijenom i servisom, tako da redovito tim autobusom šalje baki u Hamburg i svoju djecu, staru 11 i 14 godina, i to samu. Ona kao najvažnije ističe sigurnost, jer djecu predaje u ruke vozaču autobusa, a i njezina majka, kada dođe po njih na kolodvoru u Hamburgu, mora potpisati da ih je preuzela. "Zato je to stvarno sigurnije nego u vlaku", zaključuje Petra. A vozačica autobusa Angelika Bartels priča da je najmlađe dijete koje se redovito vozi s njom staro pet godina. Ona već dobro poznaje tog dječaka, isto kao i druge redovite putnike. Angelika Bartels više od 20 godina vozi autobus i vrlo je zadovoljna svojim poslom.

Vlada najavljuje promjenu propisa

Autobusi su najsigurnije i najekološkije prometno sredstvo u Njemačkoj. Moderna vozila troše manje od 30 litara goriva na stotinu kilometara, što znači da po putniku ispuštaju manje ugljičnog dioksida i drugih štetnih tvari nego vlak. Jedini nedostatak je sporost. No, brzoj liniji Constantina Pitzena ne može se zamjeriti čak ni to. Njegovi autobusi od kraja prošle godine povezuju glavni grad Brandenburga Potsdam sa zračnom lukom u Leipzigu i drugim gradovima u središtu Njemačke. Constantin Pitzen se godinu dana borio za dobivanje dozvole. Njega raduje najava njemačke Vlade da će promijeniti zakon iz 1931. godine kojim se jamčila privilegiranost željeznice, i to najkasnije do 2011. godine. On se samo nada da će novi propisi biti jasni i transparentni, tako da se zna koliko smije trajati postupak za dobivanje dozvole i da ista pravila vrijede u cijeloj zemlji. Constantin Pitzen kaže da zbog problema s dozvolama trenutačno u Njemačkoj skoro da i nema podzetnika koji prometuju na međugradskim linijama.

Pitzen i dalje vjeruje u svoj koncept, a stalni rast broja putnika pokazuje da ima pravo. Opušteno maše svom plavom autobusu, koji upravo polazi na put.

Autorica: Svenja Pelzel/Andrea Jung-Grimm

Odg.ured: Željka Telišman