Njemačke tvrtke nisu zahvaćene "plavom zlatnom groznicom"

U Njemačkoj pitka voda dolazi iz slavine, a prljava se voda uklanja higijenski i čisto. Za to se brine oko 6700 tvrtki za opskrbu vodom koje djeluju u gradovima i općinama. One su se u međuvremenu organizirale u udruge koje polako počinju djelovati i na inozemnom tržištu. Zasada je u te projekte uključeno samo 12 tvrtki. Razlog tom malom broju nije nedostatak stručnog znanja nego prije svega struktura njemačke vodoprivrede, čija poduzeća nisu u čistom privatnom vlasništvu, već njihove dijelove drže i općine. To znači da se tvrtke za opskrbu vodom djelomično financiraju iz državnih blagajni, pa se s tim novcem, zbog prevelikog rizika, ne smiju uključiti u međunarodnu gospodarsku utakmicu.

Tvrtka ”Berlin Wasser International” već se deset godina angažira širom svijeta. U njezine najveće projekte ubrajaju se izgradnja vodovoda u Kini i preuzimanje uklanjanja otpadnih voda u mađarskom glavnom gradu Budimpešti. ”Berlin Wasser International” ubraja se u najuspješnije njemačke tvrtke za vodoopskrbu u inozemstvu. Za šefa tog poduzeća Dietera Ernsta smatra da za međunarodni uspjeh njemačkih tvrtki za vodoopskrbu ima više razloga: ”Naša je povijest znatno duža nego u mnogim drugim zemljama. Mislim da možemo ponuditi ogromno stručno znanje na području tehnike i prestrukturiranja domaćih tvrtki. To se u drugim zemljama traži. Bez sumnje i tamo ima dobrih inžinjera. Njihovo povezivanje s našim iskustvom - to je model našeg uspjeha.”

No, postoji još jedan razlog za uspješan angažman njemačkih tvrtki u inozemstvu. One ulažu prema načelu privatnog i javnog partnerstva. To konkretno znači suradnju između privatnih poduzetnika i lokalnih vlasti. Za njemačke poduzetnike voda nije puki predmet trgovine nego opće dobro. Za Dietera Ernsta upravo je to najbolja varijanta za inozemni angažman: "To na primjer znači da mi imamo udjele u poduzeću za opskrbu vodom čiji je suvlasnik također i općina, grad ili vlada. I onda zajednički s našim menađmentom i javnom odgovornošću vodimo poduzeće.”

Dakle to je model u kojem njemački poduzetnici vode tvrtku, a lokalne vlasti zadržavaju nadzor i kontrolu. Takva podjela poslova smanjuje i gospodarski rizik.

Prije nekoliko godina stvari su izgledale drugačije. Tada su na svjetskom tržištu bila tražena takozvana cjelovita rješenja. Konzerni su se brinuli za izgradnju i pogon vodovoda kao i za vodoopskrbu. Tu su imali prednost francuski ponuđači jer su sve te zahtijeve mogli ispuniti u vlastitom poduzeću.

No, u novije doba situacija se znatno promijenila, kaže dr. Ulrich Oehmichen iz Saveza njemačkog gospodarstva za opskrbu vodom i plinom: ”To znači da se, primjerice, više ne kaže: za opskrbu vodom za određeni grad u nekoj zemlji gradimo vodovod određene veličine. A onda to financira i vodi jedna tvrtka. To znači da se danas traže i koncepti.”

I to osmišljeni koncepti opskrbe, koji se odnose na duže vremensko razdoblje. Recimo, pitanja poput: koje će se resurse koristiti? Kome u stvari pripada voda u zemljama u razvoju: seljacima, gradovima ili industriji? Osim toga, postepeno se počelo i s tim da se opsrkba vodom ne poboljšava samo u metropolama siromašnijih zemalja, nego i u manjim gradovima.

Ti dugoročni modeli opskrbe vodom su skupi, objašnjava Ulrich Oechmichen. Troškovi pogona za pročišćavanje vode su vrlo veliki. Mnogi njemački poduzetnici angažiraju se zato u inozemstvu uz financijsku potporu savezne Vlade ili Svjetske banke.

Voda se naziva i ”plavim zlatom” ili naftom budućnosti. Jer, potencijalno tržište je ogromno. Dvije milijarde stanovnika Zemlje još uvijek nemaju pristup čistoj vodi. No, njemačka vodoprivreda nije zaražena ”plavom zlatnom groznicom”. Ona vodu prvenstveno smatra najvažnijom živežnom namirnicom. I tu prije svega pažnju obraća na jedno: na visoku kvalitetu.