Njemačke tvrtke postaju lak plijen za moćne investitore

U Udruzi za fuzije i preuzimanja izgleda podjednako tmurno kao i svugdje drugdje. Neki manji članovi su već molili odgodu ili oprost plaćanja godišnje članarine, kaže nam direktor Kai Lucks.

Članovi njegove udruge inače se bave unosnim poslom, ali u doba koronavirusa je većina planiranih fuzija i preuzimanja stavljena na led. Obzirom na mnogo tvrtki koje su iscrpljene ovim Shutdownom koji je zahvatio gospodarstvo, mnogim sektorima predstoje teška vremena. Lako mogu uslijediti neprijateljska preuzimanja. Ali kad će se to dogoditi? "To nitko ne zna", kaže nam Lucks.

Među strankama koje savjetuje odvjetnički ured u kojem radi Marc Löbbe su i mnogi veliki njemački koncerni. On kaže kako se već "osjeća pojačano zanimanje" kineskih tvrtki koje bi željele preuzeti neku njemačku firmu. Ima već i upita, ali još "nema transakcija", kako pak pravnici zovu preuzimanja i fuzije.

Berlin najavljuje otpor

Ali službeni Berlin nipošto ne želi dopustiti rasprodaju njemačkih tvrtki koje su u poteškoćama zbog pandemija. Čak i više nego u središtima tvrtki, ministar gospodarstva Peter Altmeier tu najavljuje jasnu podršku države. U predstavljanju gospodarskih mjera zbog ove pandemije, ovog ponedjeljka se na engleskom obratio lovcima na sad jeftina njemačka poduzeća: Make no mistake about it, rekao je ministar u najboljoj maniri Dirty Harrya. Raznim hedgefondovima i međunarodnim investitorima koji se već raduju zgrabiti neki od dragulja njemačkog gospodarstva je ministar najavio tešku borbu.

Osnov tog "njemačkog zida" je upravo odobren fond za stabilizaciju srednjih i velikih tvrtki težak 600 milijardi eura. Ako njemačke firme dospiju u novčane poteškoće, Vlada im može pomoći kreditom. Ali nije prava svrha i nije namjera Vlade intervenirati na tržištu. Dovoljno je da takav ogroman iznos postoji i da, ako zatreba, može biti iskorišten u borbi protiv preuzimanja.

Stručnjak za fuzije, Marc Löbbe smatra kako u ovim okolnostima ima smisla određena zaštita. "Ali mora se paziti da se sad ne pomaže tvrtkama koji nisu dospjele u teškoće zbog koronavirusa, nego iz drugih razloga", smatra pravnik. Nema smisla sada potpuno zaustaviti sve fuzije: neke su logične i pojedine njemačke tvrtke trebaju strane ulagače.

Što će biti nakon korone

Thilo Brodtmann, poslovođa Udruge njemačkih strojograditelja (VDMA) nije osobito uznemiren. Savjetuje kako bi bilo dobro već sad početi razmišljati o vremenima nakon pandemije, a to je smisao i vladinih mjera o skraćenom radnom vremenu. Jer u prošlim krizama se vidjelo koliko je teško opet naći stručnjake kad ih se jednom otpusti.

Isto tako, ne želi da sad dođe do nekakve poplave propisa i vladinih odluka u kojima će privredu onda "za nekoliko mjeseci" početi gušiti. Strojograditelji su temelj njemačkog gospodarstva, mnogi od njih nisu veliki i veoma su poželjni kao cilj napada, ali većina nije osobito zabrinuta da bi se to moglo dogoditi, tvrdi Brodtmann.

No čak i ako nema velikog straha od potpunog preuzimanja, mnoga njemačka dionička društva su postala prava prilika za neki veliki fond koji bi jeftino mogao steći većinski paket. To vrijedi i za najveće: burzovna vrijednost najveće njemačke banke Deutsche Bank je u nekim trenucima iznosila još samo deset milijardi eura, Lufthansa jedva četiri milijarde. Za neke međunarodne investitorske kuće je to pravi sitniš.

I Löbbe priznaje kako takve oscilacije vrijednosti otvaraju mogućnost stranog preuzimanja. Ali on naglašava: većina dioničara nije u panici jer su svjesni kako su takvi koncerni "preveliki da bi pali". Zato mnogi od njih koriste priliku da sami još malo povećaju vlastiti udjel u tim kompanijama.

Stranci su već tu

No i u tom slučaju to može biti opasno. Na primjer šef Daimlera, Ola Källenius je za list Handelsblatt rekao kako je optimističan, makar je proizvodnja praktično obustavljena, a vrijednost dionica i tog koncerna tone u dubine. On tvrdi kako Daimler neće trebati pomoć njemačke države, makar nije isključeno da će Kina još više proširiti utjecaj na ovu prestižnu njemačku tvrtku. Jer već sad su veliki dioničari Daimlera osnivač kineskog automobilskog koncerna Geely, Li Shufu (gotovo 10%) i pekinški državni koncern BAIC (oko 5%). U Daimleru je već sad i državni fond Kuvajta.

Službeni Berlin je toga svjestan: u onom paketu od 600 milijardi su 100 milijardi namijenjeni mogućem otkupu dionica neke važne njemačke tvrtke. To zapravo znači da bi te tvrtke djelom postale državno vlasništvo, ali to smo već vidjeli u prošloj bankovnoj krizi - i zbog toga nismo kliznuli u komunizam. Tako je primjerice Commerzbank još uvijek dijelom državna. Do ulaska države u tu banku je došlo tijekom financijske krize 2008. godine, kada se odlučilo da će se intervenirati u poduzeća koja su "relevantne za čitav sustav" - što se prije svega odnosilo na banke. Koje tvrtke jesu "relevantne" a koje nisu - "to je na koncu politička odluka koja mora biti donesena", objašnjava Löbbe.

Dovoljna je puška u ruci - ne mora se i pucati

Kai Lucks misli kako su tih 600 milijardi o kojima govori Berlin već same po sebi dovoljna brana avanturistima koji bi krenuli u divlju kupovinu po Njemačkoj. Tu je zapravo dovoljno da se puška drži u ruci, bez da se ispali i jedan hitac: "Ono što nitko ne može kalkulirati jest činjenica da nitko ne zna kada i gdje će intervenirati (njemačka) država." Zato se svatko lako može opeći u pokušaju preuzimanja firmi. On međutim ipak smatra da je Kina - na nešto duže staze - u prednosti: tamo je pandemija počela i Peking poduzima sve kako bi gospodarstvo opet dobilo zamah. To će značiti da bi se oni mogli oporaviti "dok smo mi još na klimavim nogama", kaže Lucks.

Pred Njemačkom još stoje teška vremena i nitko ne sumnja da će doći do recesije. Ne zna se koliko će kriza trajati i kakve će još žrtve biti potrebne. Ali Marc Löbbe je razmjerno optimističan: njemačka Vlada je poduzela prave mjere, a one - povezane sa solidnim temeljima njemačkog gospodarstva - jamče da će se Njemačka izvući i brže nego drugi. Ali kad je riječ o fuzijama za koje je on specijalist, tu nije siguran da će u dogledno doba imati mnogo posla. Naravno, bit će ih i nakon ove krize, "ali njih onda obično ima manje nego kad je gospodarstvo zdravo".